Hajduk nakon 19 godina ima najveću priliku prekinuti niz u kojem nije osvojio naslov prvaka Hrvatske, a Dinamo kao dominantna figura domaćeg nogometa u 21. stoljeću ne želi prepustiti titulu najboljeg tek tako. Ipak, u cijeloj toj priči zanemaruje se Rijeka. Momčad s Kvarnera pod Željkom Sopićem ove sezone odlično gura, a nakon 20 odigranih kola Riječani su vodeći na prvenstvenoj ljestvici.
Od 2006. godine zagrebački Plavi osvojili su sve moguće naslove prvaka HNL-a, osim jednog. Nestvarnu dominaciju u sezoni 2016./2017. zaustavila je čudesna Kekova Rijeka. Te sezone Fiumanima je sve polazilo za nogom, u 36 utakmica poraženi su tek dvaput, a Dinamu ni 86 bodova nije bilo dovoljno za titulu.
Kekovu bajku ove sezone opasno prijeti nadmašiti Željko Sopić. Napadački najpotentnija momčad prvenstva igra oku ugodan nogomet, s puno vica, žara i borbe. Kašljuca se na nekim utakmicama, kao što je poraz od Slaven Belupa na Rujevici (2-4) ili domaći remi s Varaždinom, ali iste probleme imaju i Hajduk i Dinamo. Jedino su oni uspjeli svladati Rijeku ove sezone uz Farmaceute, ali Riječani zasad imaju najmanje poraza u cijeloj ligi, stoga i ne čudi da se nalaze na samom vrhu tablice.
Mnogi su nakon dobrog otvaranja sezone pod Jakirovićem smatrali kako Rijeka ne može trajati dugo, te kako će pod Sopićem doživjeti pad. Ipak, heroj Gorice iz sezone 2022./2023. i u novoj sredini nastavio je po svom planu i programu od kojeg ne odstupa. Već početkom prijelaznog roka u klub su stigli Marco Pašalić (Borussia Dortmund) i Franjo Ivanović (Augsburg), u klubu je ostao Niko Janković, a vezni red pojačao je i Toni Fruk.
Iako je Frigan prodan u Westerlo, na njega su svi zaboravili senzacionalnim dolaskom Marka Pjace. Osim hrvatskih vedeta, u ofenzivnom dijelu tu su još i siloviti Obregon i neugodni Yansane. Dodatnu dimenziju tom već opasnom napadu pružit će i novo iskusno pojačanje - Mirko Marić.
Vezni red koji ima sposobnost visoko pritiskati i kvalitetno izaći prema naprijed daje stabilnost Rijeci u oba smjera, a protivnički redovi pod rafalnom su paljbom sa svih strana riječkog napada. Sav taj napadački arsenal čvrsto drži Lindon Selahi, a upravo je njegov ostanak bio najveći dobitak zimskog prijelaznog roka za momčad s Kvarnera. U njegove cipele uspješno je uskakao mladi Hodža dok je trajala trakavica oko mogućeg odlaska Albanca, tako da i na toj poziciji Sopić ima slatke brige.
Iako je obrambeni dio momčadi nominalno najslabija karika riječkog sastava, i u njoj se nalaze ozbiljna imena. Bekovske pozicije okupirane su od strane Gode i mlađeg brata Smolčića, a na stoperskim pozicijama Sopić na raspolaganju ima iskusna imena poput Dilavera, Mitrovića ili talentiranog Galešića. Sve to hrabro čuva reprezentativni vratar Nediljko Labrović.
Riječka igra temelji se na igri na ''gol više'', a nakon što je početak drugog dijela sezone zamalo krenuo kobno, od potencijalne noćne more nastala je siječanjska bajka. Nakon rušenja Gorice unatoč dva gola zaostatka u nemogućim uvjetima, Fiumani su išli na megdan Hajduku koji se nalazi u najvećoj euforiji u zadnjih 19 godina. Ispunjeni Poljud, rano vodstvo Splićana i nemoć Rijeke u prvom dijelu nisu bile radosne vijesti za navijače kluba s Kvarnera, ali u drugom dijelu sve se promijenilo. Hajduk je nestao, a Rijeka je letjela po terenu.
Gol je jednostavno visio u zraku, a kada je Obregon golčinom probušio Lučića bilo je očito kako je Sopić nanjušio krv. Riječani su krenuli još jače, ubrzo su zabili i drugi pogodak, ali VAR je njihovo slavlje poništio. Ipak, ni VAR nije mogao zaustaviti raketu Selahija u 75. minuti koja je utišala Poljud.
U okršajima sa klubovima iz ''Velike četvorke'' Rijeka je ove sezone na omjeru 3-2-2. Dvaput su rušili Splićane, a jednom Osječane. Ipak, dobro je poznata mantra o tome kako se prvenstva dobivaju na malim utakmicama, a to će definitivno biti slučaj i ove sezone. Obzirom da na tim ''malim'' utakmicama bodove gube i Dinamo i Hajduk, bit će zanimljivo za ispratiti tko će manje kiksati do kraja sezone. Rijeku mnogi smatraju neozbiljnim kandidatom za naslov, ali njihovoj napadačkoj raznovrsnosti svakoj će obrani biti teško parirati. Možda je i riječka obrana koju se smatra i najslabijom od ''Velike četvorke'' dobra za njih - nitko protiv njih neće igrati bunker, već će se htjeti nadmetati. To naravno, otvara veliki prostor u napadu za neugodne brzance koji su sve to spremni kazniti po kratkom postupku.
A kada trener organizira trening u 2 ujutro, što rivali mogu pomisliti nego li: ''Pa ovi nisu normalni, kako ćemo protiv njih?''
