Legendarni bivši kapetan Dinama Slavko Ištvanić gostovao je u studiju Net.hr-a i vratio nas u neko staro nogometno romantičarsko doba. Odigrao je u periodu od 1983. do 1995. Slavko 527 utakmica za Dinamo, od čega preko 200 utakmica za Plave u 1. HNL. S Dinamom je osvojio naslov prvaka Hrvatske 1992./93.
Slavko Ištvanić je posebna vrsta
Za Hrvatsku je odigrao tri utakmice. U Maksimir je sletio kao devetogodišnji dječak i na istome mjestu završio karijeru. Slavko Ištvanić je posebna vrsta. Takvih igrača, takvih karaktera više nema. Za njega je Ćiro uvijek govorio da je bio pravi kapetan, poseban, pouzdan i čestit. Toliko ga je volio da mu je svojedobno prepisao i sinov lokal kojeg i dan danas ima u Sesvetama, kojeg mazi i pazi.
Doživotni vojnik Dinama
Novinari su Slavka Ištvanića prozvali i doživotnim vojnikom kluba. Tako je za Dinamo zaigrao u Banjoj Luci dan nakon što mu je umrla prerano rođena curica, a četiri godine kasnije na travnjaku u finalu Kupa protiv Hajduka bio samo nekoliko sati nakon što je pokopao oca. Da, to je bio Slavko Ištvanić. A 1994. godine je zaigrao i protiv Rijeke i s dva slomljena rebra.
"Ja sam bio kapetan, morao sam pokazati svojim dečkima da mislim i na njih. Meni je tada Dinamo bio sve, ispred svega. Nešto najvažnije i najsvetije", kazat će Slavko Ištvanić, simbol pravog kapetana, lider kakvog se samo može poželjeti.
Slavko Ištvanić je kao kapetan, ali i prijatelj, znao cijelu momčad odvesti van, dečki bi zaružili do četiri - pet ili šest ujutro, nije bio problem. No, jednom prilikom se situacija otela kontroli baš kad su mislili da imaju trening popodne, a ne u 9 ujutro...
Anegdota o izlasku, Ćiri i Panadiću
"Igrali smo utakmicu protiv Osijeka u Osijeku i pobijedili smo. Bilo je to prve godine da se u Osijeku moglo igrati. Bio je rat, sezona 1992./1993. u kojoj smo osvojili naslov. Došli smo, odigrali utakmicu, vratili se u Zagreb u kasnim noćnim satima. I gdje ćemo otići, išli smo svi zajedno van i otišli smo u Sokol. Tamo smo bili do tri-četiri pet sati ujutro i nije nam bilo dosta. Gdje ćemo, što ćemo i otišli smo u Kvak", priča nam Slavko Ištvanić i nastavlja:
"Tamo smo bili do pola sedam - sedam i otišli kući, a Ćiro je već bio zakazao trening u devet ujutro. Mi smo mislili kako ćemo imati trening tek popodne, jer smo dan ranije igrali utakmicu, ali tako je bilo. Svi smo došli na trening i kako je Ćiro imao naviku ulaziti nabrzinu i naglo u svlačionicu, kad je ušao pogledao je mene. Ja sam sjedio nasuprot njega. Pogledao me, začudio se i pitao me - Sine, pa kako to izgledaš? Ispričao sam mu da smo bili vani, malo zaružili, da smo došli u ranim jutarnjim satima doma. Očekivao sam ružnu, lošu reakciju od njega, ljutu, a njegova reakcija je bila - 'A ti Panadiću, gdje si bio?' Andrej se iznenadio, on jedini nije bio s nama jer je imao obveza nekih. Ispričao on da je imao obveza, da nije mogao, nešto doma, a Ćirina reakcija je bila - 'Dobro sinovi moji, svi sauna, bazen, masaža, a ti Panadiću na trening'. Na tim stvarima, izascima i druženju se gradilo zajedništvo."
'Imali smo jaku momčad'
Ištvanić nam je otkrio i sljedeće....
"Imali smo sjajnu situaciju ulaska u Ligu prvaka. Dobili smo Steauu, doveli su nam Jeličića i Novakovića. Imali smo jaku momčad - Mario Stanić, Cvitanović, Škrinjar... Mario je bio zafrkant. Ono, druženje i zezancija i sad tu kad su doveli njih dvojicu, ne kažem da nisu trebali doći, bili su to vrhunski igrači, ali velim, drugačiji mentalitet, ovo-ono i tu su se počeli malo i Igor Cvitanović i Zoki Mamić odvajati s njima dvojicom. Tako je bilo i raspalo se to neko zajedništvo. Marija su prodali koji je bio ikona za zafrkanciju i vrhunski igrač. Nakon što je on otišao u Belgiju, tu se momčad polako počela razvodnjavati. Imali smo fenomenalan rezultat, gore smo ih dobili 2-1, trebalo je biti 5 ili 6-1 čak. Cvitanović nije zabio, Stelea je sve branio. Nakon svega toga, neuspjele utakmice, atmosfera je sve više kopnila i nismo tu uspjeli dalje održati. Koliko je jedan igrač bio kotačić u svemu tome da se to ostvari."
'Utakmice s Hajdukom su bile nešto posebno'
Derbi s Hajdukom za njega je bilo nešto nezaboravno...
"Utakmice s Hajdukom 90-etih su bile posebne. Svaka ima svoju draž. Draga utakmica mi je ona iz Maksimira koju smo dobili 4-0. Na poluvremenu je bilo 0-0, fighta u svlačionici od Ćire... Onda smo izašli van i zabili četiri gola."
Dotaknuo se bračnog para Todorović. Petar Todorović je pokopan sa suprugom Đukom, a posljednja želja im je bila da ostave svu svoju imovinu Dinamu, što je još jedan dokaz ljubavi i odanosti bračnog para Todorović prema Dinamu. Oni su bili jedni od najvećih navijača Dinama u Srbiji. Lako je biti dinamovac u Zagrebu, ali biti obilježen kao navijač nacionalističkog hrvatskog kluba u Beogradu, to je već nešto drugo. Nisu krili niti za vrijeme rata svoju ljubav prema zagrebačkim plavima. Petar Todorović preminuo je 2009. godine, a na njegovu je ispraćaju na groblju u Novom Beogradu svirala Dinamova himna iz 1982 - Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad...
Todorovići su epska priča i dokaz jedne velike ljubavi prema Dinamu
"Podatak od mojih 527 utakmica za Dinamo, od toga više od 200 u HNL-u, je podatak nekadašnjih povjerenika Dinama koji su živjeli u Beogradu. Radi se o bračnom paru Todorović, a on se zvao Petar. Nije bilo utakmice u bivšoj Jugoslaviji na kojoj oni nisu bili. Bili su s nama u hotelu. Ma, da smo igrali u Zrenjaninu, nije bilo da gospođa nije ispekla i donijela tortu. Niš, Split... Oni su tu uvijek bili i nas je navečer čekala torta pred utakmicu, dan prije. Toliko su ljudi bili zaluđeni Dinamom da je to nešto nevjerojatno. Čak imam informaciju da ti ljudi kad su umrlo, stan u centru Beograda ostavili Dinamu. Strašni fanatizam i ljubav, iako je bilo zeznuto biti za Dinamo u Beogradu u to doba".
Što nam je još rekao Slavko Ištvanić i o čemo smo još s njim razgovarali u nešto više od 40 minuta pogledajte u priloženom videu gore.
Spektakularni KSW 87 ekskluzivno 14. listopada samo na stream platformi Voyo
FNC 4. studenoga stiže u Beograd, a revanš Croate i Vase pratite ekskluzivno na platformi Voyo
