Ubio je sedmero civila raketirajući Zagreb, a danas želi na slobodu: Što se događa s Martićem?

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT) u utorak je odbio novi zahtjev Milana Martića za prijevremeno puštanje na slobodu, stoji na njihovoj internetskoj stranici.

Martiću je to drugi put ove godine da je zahtjev odbijen - prvi put odluka je donesena u veljači. Odluku je donijela predsjednica Mehanizma, sutkinja Graciela Gatti Santana.

Martić, bivši predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine, služi kaznu od 35 godina zatvora nakon što ga je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2007. godine proglasio krivim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući progone, ubojstva, mučenje, deportacije i napade na civile. Presuda mu je potvrđena 2008. godine, a kaznu izdržava u Estoniji od 2009. godine.

Zahtjev je podnio nakon što je stekao uvjete za razmatranje prijevremenog puštanja, odnosno nakon odslužene dvije trećine kazne. MICT je, međutim, zaključio da težina zločina za koje je osuđen, kao i nedostatak uvjerljivih pokazatelja rehabilitacije, ne opravdavaju njegovo puštanje na slobodu.

DVA IZAZOVA /

Ofenzivna operacija ili ulazak u rat s Rusijom? Plenković odgovarao na nezgodna pitanja

Dobro ponašanje, ali bez kajanja

U odluci se navodi da je Martić tijekom izdržavanja kazne imao dobro ponašanje, ali da nije pokazao prihvaćanje odgovornosti za zločine za koje je osuđen, niti kritički odnos prema vlastitim postupcima i iskazivanje iskrenog žaljenja žrtvama.

Predsjednica Mehanizma ocijenila je da zbog toga nije dosegnuta razina rehabilitacije koja bi opravdala prijevremeno puštanje na slobodu. MICT je pritom odbacio i Martićeve argumente vezane uz dob i zdravstveno stanje, ocijenivši da nije dokazao postojanje ozbiljnog zdravstvenog ili humanitarnog razloga koji bi zahtijevao njegovo prijevremeno puštanje.

Martić je tijekom rata u Hrvatskoj obnašao visoke političke i sigurnosne dužnosti u strukturama pobunjenih Srba. Među zločinima za koje je osuđen je i odgovornost za raketne napade na Zagreb u svibnju 1995. godine, kada je poginulo sedmero, a ranjen je 181 civil.

Vojska pobunjenih Srba je raketnim sustavom "Orkan" s kazetnim punjenjem, zabranjenim međunarodnim konvencijama, raketirala civilne ciljeve, samo središte Zagreba, Sisak, Karlovac i Jastrebarsko.

Drugog dana napada na televiziji Martić se i javno pohvalio da je naredio raketiranje Zagreba. "Za ovo što je Tuđman napravio kao protumjeru, mi smo bombardirali sve njihove gradove. I Sisak više puta, i Karlovac, i Zagreb, i jučer i danas, to je napravljeno radi vas", citat je iz haške optužnice.

KRVAVA SRPSKA ODMAZDA /

U raketiranju Zagreba ranjena i djevojčica (11): 'Nikad više nisam otišla na tjelesni'

Tko je Milan Martić

Milan Martić, rođen je u 1954. u selu Žagorići, zaseok Martići, kod Knina. Nakon završetka srednje škole, zaposlio se u tvornici vijaka u Kninu kao polukvalificirani radnik, a u tadašnju miliciju stupio je s 22 godine.

Nakon što je završio milicijsku školu u Zagrebu postao je inspektor u Kninu, a za vrijeme prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. bio je na dužnosti načelnika kninske milicijske stanice.

Od samog početka vođa je pobunjenih krajiških Srba, a 1994. postao je i predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine.

Početkom 1995. odbio je plan Z-4 koji je Srbima u Krajini jamčio "državu u državi".

U zamjenu za reintegraciju tog područja u hrvatski pravi sustav nudilo im se pravo na guvernera, vlastitu policiju, školstvo, vlastitu valutu, gardu. No, samouvjereni i bahati bivši milicajac Martić to je odbacio hvaleći se pred međunarodnim izaslanicima kako čak taj dokument nije ni pročitao.

Prvog dana Oluje s vojnim zapovjednikom tzv. krajinskih snaga Milanom Mrkšićem potpisao je dokument o evakuaciji srpskog stanovništva. No, među prvima sa svojom pratnjom, u bijelom BMW-u napustio Knin jer je morao juriti, objasnio je tada, na izdvojeno zapovjedno mjesto u Srb.

Produžio je međutim, dalje prema BiH, a nakon hrvatske pobjede i nestanka srpske paradržave u Hrvatskoj, Martić najprije živi u Bosni i Hercegovini, a onda seli u Srbiju. Haaškom sudu predao se svibnja 2002., sedam godina nakon napada na Zagreb i ostale hrvatske gradove.