ZEMLJA VATRE I LEDA /

Rade u čarapama, zbog mamurluka ne moraju na posao: 'Odmah su mi rekli - nisi ti za Island'

Živio je osam godina na 'rubu svijeta', u zemlji gdje najjače prirodne sile oblikuju moćne ledenjake, gejzire, impresivne vodopade i plaže posute crnim vulkanskim pijeskom. Island je zemlja u kojoj ljudi žive posebnu razinu filozofije 'bez stresa', a Zoran nam je podijelio svoje iskustvo osam godina što je tamo živio

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Dajte joj 100 metara ulice i u njoj će naći heroja ili skandal. Novinarstvo joj je strast, ne posao

Svi članci autora >

22.3.2026.

10:40

Privatni album

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno. Priču o Islandu donosi nam Zoran Savić koji živi i radi u mjestu Ćore u Banovini, ali osam godina živio je "Zemlji vatre i leda".

Planirajući otići u Njemačku, ali sudbina i nagovor tetke, Zorana su privukli na Island, otok gejzira, vulkana i jedinstvenog mentaliteta koji je iskusio iz prve ruke pa i kako su Islanđani filozofiju "pomalo" digli u sasvim novu razinu. Ako mislite da smo mi vlasnici osjećaja "pomalo", čekajte da čujete Zorana.

Njegova sjećanja otkrivaju fascinantnu, opuštenu i ponekad bizarnu svakodnevicu koja se krije iza spektakularnih pejzaža u kojima gejziri, ledenjaci, vulkani i vodopadi oduzimaju dah, a promatrača ostave - nijemima.

Prvi radni dan i kulturološki šok

Otišao je u daleki Island s vrlo jasnom idejom - raditi, zaraditi, skupiti i vratiti se u rodnu Banovinu i pokrenuti vlastitu obiteljsku proizvodnju mesnih delicija o čemu nam je već pričao u našem podcastu "Ideje na stolu". Kao školovani prehrambeni tehnolog, krenuo je u pustolovinu na Island koju će pamtiti.

Zoranov dolazak u islandsku mesnu industriju nije počeo uobičajenim upoznavanjem s radnim zadacima, već neočekivanim testom prilagodbe. Sjeća se prvog susreta s menadžerom koji ga je, umjesto o poslu, upitao nešto sasvim izvan radara.

Prepričava anegdotu s menadžerem:

"'Zorane, piješ li?' Ja kažem, ne pijem. Onda pita: 'Pušiš li?' Opet kažem ne. Na kraju je pitao pijem li kavu, a kad sam i to zanijekao, rekao mi je: 'Pa vrati se ti u svoju zemlju, nisi ti za ovdje!'".

'NITKO NE PUŠI' /

Bombone i sok platio 90 eura! Ivica otkrio što ga je šokiralo u Uzbekistanu

I baš taj susret savršeno opisuje islandsku filozofiju života. Petak, subota i nedjelja rezervirani su za opuštanje. A vikendi...

"Često ćete vidjeti kako se vikendima čak valjaju ispred klubova ili po cesti", smije se. Da, Islanđani vikend proživljavaju "tuta forza", na najjače i pomiču granice uzdržljivosti.

Uzima ti i danak, ali ne baš onakav kakav biste mislili na prvu.

Mamurluk kao legitimna ispričnica

"Redovno se događa da u ponedjeljak netko pošalje poruku da ne može doći na posao jer je doslovno mamuran. I to je potpuno prihvatljivo. Naime, dva puta mjesečno svaki radnik ima pravo javiti da ne dolazi, bez obzira na razlog, i ti dani su mu plaćeni kao da je odradio osam sati. Mogu jednostavno reći - boli me glava, popio sam, mamuran sam, sve prolazi!", otkriva Zoran.

I da, i ti dani su plaćeni kao da su radni. I u redu ako se javi i u zadnji tren.

'Ekki stress'' kao životna filozofija

Geslo koje najbolje opisuje Islanđane jest "ekki stress', odnosno "bez stresa" ili ono naše - pomalo!

Ta opuštenost vidljiva je na svakom koraku. Uredi i menze puni su ljudi koji hodaju samo u čarapama, ne mareći jesu li poderane ili prljave. Formalnost gotovo da ne postoji.

Potvrđuje - oni doslovno hodaju u čarapama po uredu, u radnim prostorima...

"Moj menadžer, čovjek koji vodi veliki lanac firmi, na posao je dolazio u prljavim trapericama i izblijedjeloj majici. Da ga vidite na ulici, prije biste mu udijelili milostinju nego pomislili da je direktor. Njihov cilj nije gomilanje materijalnog bogatstva ili pokazivanje statusa. Novac im služi da bi uživali, putovali i provodili se. Nijedan Islanđanin neće raditi dodatni posao, njima je slobodno vrijeme svetinja", objašnjava Zoran.

Ta filozofija ponekad dovodi do nevjerojatnih poslovnih odluka. Zoran se prisjeća situacije kada je upozorio nadređene da ne riskiraju s tri tone mesa u novopopravljenoj pušnici. Predložio je da prvo testiraju stroj sa sto kilograma, no oni su odbili.

"Rekli su mi da vjeruju svojim majstorima. Naravno, sutradan je sve bilo uništeno, meso je doslovno pocrnilo od previše dimljenja. Kad sam pitao šeficu kako možemo raditi bez stresa nakon takvog gubitka, samo je odmahnula rukom i rekla: 'Zorane, ekki stress. Sve je osigurano. Dobit ćemo od osiguranja više novca nego da smo proizvod prodali'", otkriva.

Na pitanje, koji je onda njihov motiv rada, ako hodaju u čarapama i ne mare pretjerano za izgled, ako s lakoćom prihvaćaju greške u poslu.

Odgovara: "Da bi uživali, doslovno! Oni rade da bi dobili novac pa išli na putovanja, izlete, družili se. Niti jednog Islanđanina nećete vidjeti da radi vikendom, da ima dodatni posao. Oni su sretni s onime koliko imaju i jedino ih zanima - kako da uživaju".

Gastronomija roštilja i slatkog krumpira

Kada je riječ o hrani, Islanđani se drže jednostavnosti. Tradicionalna "jela na žlicu" gotovo da ne postoje, osim popularne janjeće juhe. Njihova se prehrana uglavnom temelji na brzoj hrani i roštilju, koji pripremaju i usred zime.

"U trgovinama nećete naći komad slanine za kuhanje. Sve je polutermički obrađeno, narezano i spremno za tavu ili roštilj. Obožavaju kobasice i meso s roštilja, a specifično je da vole slatkaste okuse. Često krumpir i meso prelijevaju slatkim sirupima", opisuje Zoran. Život na Islandu potaknuo ga je da vikendima za sebe, ali i za druge ljude s Balkana, priprema ćevape, po kojima je postao poznat kao "Zoran od ćevapa".

Surova ljepota prirode i gradovi šarenih krovova

Island je zemlja ekstrema i prirodnih čuda koja ostavljaju bez daha. Zoran je živio u glavnom gradu Reykjavíku, koji je, kao i ostatak zemlje, besprijekorno čist i pun uređenih parkova. U botaničkim vrtovima uzgajaju ono što nikad ne bi raslo na Islandu samo od sebe - pa tako i kivi ili vinovu lozu.

Primjećuje da zbog klime ni ne pokušavaju uzgajati pšenicu, ima je na jednom dijelu, ali ona se pokupi dok još nije ni dozrjela, dok je još zelena, jer nema te topline i duljine ljeta koja bi povukla pšenicu do punog i suhog zrna kao kod nas.

Arhitektura je prilagođena surovim vremenskim uvjetima.

"Kuće su uglavnom prizemnice zbog jakih vjetrova, a fasade su od lima. Kako bi razbili sivilo i monotoniju prirode, krovovi su obojeni u žarke boje kako bi razbili monotoniju crvenu, zelenu, žutu", kaže.

Priroda izvan gradova je ono što Island čini jedinstvenim. "Možete se voziti pedeset kilometara, a da ne vidite nijednu kuću. Oko vas je samo vulkanski pijesak, kamenje obraslo mahovinom i prizori kao s drugog planeta", govori nam. Na Islandu priroda oduzima dah ali je i surova. Kaže da ima mjesta na kojima se vide samo vulkanski pijesak i kamen, surovo, monotono, ali opet dojmljivo.

Glavno prijevozno sredstvo između gradova i mjesta su avioni. "Oni s 12 sjedala", pojašnjava.

Ljeti temperature u prosijeku se kreću oko 15 stupnjeva, ponekad se zagrije do 20, rijetko i do 25 stupnjeva. Zimi se temperatura spušta do -15, ali osjećaj hladnoće i zime drugačiji je nego kod nas. Zime su, kaže, brutalne i to vjetra i vlage. Snjegovi su visoki, naročito u veljači. Ali još gori je vjetar.

Mećave koje 'odnose' ljude

"Znate one scene kad se čovjek drži za stup da ga vjetar ne odnese? E, to je baš to! Ja sam jednom kupio širu lajsnu, kad sam izašao vjetar ju je doslovno prepolovio", govori nam. Zbog vjetar i snijeg ne pada "s neba", nego nailazi horizontalno, mećave su često toliko jake da policija zaustavi sam promet i jednostavno ljude vraćaju da ne idu na posao.

Kaže da je vidio da bi turisti putovali po zemlji kamp kućicama, a onda bi ih vidio prevaljene na bok. Jednostavno bi ih vjetar "prizemljio".

"Vjetar je toliko jak da lomi stvari, a snijeg pada horizontalno. Događalo se da policija zatvori promet u gradu jer su mećave toliko snažne da se ništa ne vidi."

Kada bi netko turistički dolazio u zemlju, kaže da bi sedam dana automobilom bilo dovoljno da se vide sva čudesa i ljepota zemlje. I sam ih je posjetio. "Gejziri su to koji u pravilnim vremenskim razmacima bacaju vruću vodu u zrak, pored gejzira vidi se voda koja izbija iz zemlje i koja vrije. Puno je ugaslih vulkana koji su se ispunila vodom i pretvorila u jezera, a bio sam i na mjestima aktivnih vulkana", otkriva vam. Podijelio je s nama i video trenutka kad je gejzir "erumpirao".

Grijao ruke na lavi

Naravno da je Zoran posjetio sve što se "školski" mora posjetiti, pa tako i mjesta s aktivnom vulkanskom aktivnosti.

Toplina koja isijava iz lave, ipak, kaže nam ugodna je. "Grijao sam ruke na lavi, osjetio sam kako je vulkanska stijena ispod mene također topla", prepričava.

Zemlja je to koja živi od turizma, na godinu ih posjeti i više milijuna ljudi. Kaže da je to najizdašniji izvor punjenja državnog proračuna na Islandu, na kojem su važne gospodarske grane i energetika - proizvodnja električne energije - potom proizvodnja aluminija te ribarstvo.

Iako Island nazivaju Zemljom vatre i leda, Zoran će ispraviti - to je otok vode, vatre i leda. I kao da će nadopuniti sliku koju on poznaje i koju je naslikao u osam godina života u zemlji neukroćene ljepote.

Slike pejzaža dramatične su, osjeća se surovosti koja je isklesala krajobraz, ali opet prizori stvaraju duboki osjećaj strahopoštovanja.

Doživio je Zoran i eteričnu polarnu svjetlost, prvi put kad je kad je uzlijetao avionom. Zemlja koja živi na Arktičkog kruga, poznata je po moćnim ledenjacima, vulkanima, gejzirima i plažama s crnim vulkanskim pijeskom putnicima će pružiti nezaboravan susret s prirodom koju su oblikovale najsnažnije silne na Zemlji.

Zlatni krug: Esencija islandskih čuda

Za većinu posjetitelja, upoznavanje s Islandom započinje na Zlatnom krugu, najpoznatijoj turističkoj ruti koja obuhvaća tri ključne atrakcije na dohvat ruke od Reykjavíka. Prva postaja je Nacionalni park Þingvellir, mjesto od golemog povijesnog i geološkog značaja. Ovdje se ne samo sastajao prvi islandski parlament prije više od tisuću godina, već se posjetitelji mogu doslovno prošetati između sjevernoameričke i euroazijske tektonske ploče koje se polako razdvajaju.

Sljedeća točka je geotermalno područje Geysir, dom gejzira po kojem su svi ostali dobili ime. Iako je Veliki Geysir danas uglavnom neaktivan, njegov susjed Strokkur svakih pet do deset minuta oduševljava posjetitelje eruptirajući i izbacujući stupac kipuće vode dvadesetak metara u zrak.

Vrhunac rute je Gullfoss, ili "Zlatni slap", jedan od najimpresivnijih slapova u Europi. Njegova dva moćna kaskadna slapa obrušavaju se u duboki kanjon, stvarajući zaglušujuću buku i prizore koji ostavljaju bez daha, često uokvirene dugama koje se stvaraju u raspršenim kapljicama vode.

Putovanje duž južne obale Islanda otkriva niz nevjerojatnih prirodnih čuda Islanda koja se nižu jedno za drugim.

Prvi među njima je Seljalandsfoss, slap jedinstven po tome što staza vodi iza njegove vodene zavjese, pružajući posve drugačiju i magičnu perspektivu. Nedaleko od njega nalazi se Skógafoss, šezdeset metara visok i savršeno simetričan div koji svojom snagom stvara stalnu izmaglicu.

Dramatična južna obala

Ipak, možda najpoznatiji prizor južne obale je Reynisfjara, svjetski poznata plaža s crnim vulkanskim pijeskom. Njezina nestvarna ljepota, naglašena impozantnim bazaltnim stupovima, morskim hridima Reynisdrangar i snažnim valovima Atlantika, čini je mjestom koje se ne zaboravlja. No, ljepota ovdje dolazi s upozorenjem, jer nepredvidivi "kradljivi valovi" zahtijevaju stalan oprez.

Ledena kraljevstva i poluotok minijatura

Istočnije uz obalu, krajolik se pretvara u carstvo leda. Ledenjačka laguna Jökulsárlón jedna je od krunskih dragulja Islanda. U ovoj mirnoj laguni plutaju golemi komadi leda koji se odlamaju s ledenjaka Breiðamerkurjökull, izdanaka najvećeg europskog ledenjaka Vatnajökulla.

Prizor tihih ledenih divova koji polako plove prema oceanu, često u društvu tuljana, djeluje nadrealno.

Odmah preko puta nalazi se Dijamantna plaža, gdje ocean izbacuje prozirne komade leda na crni pijesak, stvarajući prizor koji podsjeća na rasute dijamante.

Za one željne dubljeg doživljaja, zimi je moguće istražiti blistave plave ledene špilje unutar samog ledenjaka. U zapadnom dijelu zemlje, poluotok Snæfellsnes, često nazivan "Island u malom", nudi sažetak svih islandskih krajolika na jednom mjestu, od vulkanskih polja i crnih plaža do ledenjaka Snæfellsjökull koji se uzdiže nad svime. Njegov zaštitni znak je planina Kirkjufell, najfotografiranija planina na Islandu, čiji prepoznatljivi oblik dominira krajolikom.

Putovanje Islandom suočava vas s iskonskom snagom prirode na svakom koraku. To je iskustvo koje vas čini poniznima i podsjeća na ljepotu planeta na kojem živimo. Svaki slap, svaki gejzir i svaki ledenjak pričaju priču o vremenu, stvaranju i neprestanoj promjeni, ostavljajući neizbrisiv trag na svakome tko se usudi istražiti ovu čudesnu zemlju.

Strance prihvaćaju, ali svoje čuvaju

Zoran je tamo živio osam godina i priznaje da se nije naviknuo na hladnoću. Kao stranac, kaže da mu je teško bilo prihvatiti i što Islanđani otvoreno kažu da došljaci nikad neće dobiti status i plaću kao domicilno stanovništvo.

Iako je na Islandu zaradio dovoljno da u Hrvatskoj pokrene vlastiti posao i sredi kuću, Zoran se nakon osam godina ipak vratio. Unatoč financijskoj sigurnosti i fascinantnoj prirodi, nikada se nije mogao potpuno riješiti osjećaja da je autsajder. "Koliko god bio stručan, stranac je uvijek stranac. Uvijek ćete imati manju plaću od Islanđanina na istoj poziciji, a oni vam to otvoreno i kažu", zaključuje Zoran, čije je iskustvo podsjetnik da dom nije samo mjesto, već i osjećaj pripadnosti.

Zoran je ranije bio i gost našeg podcasta "Ideje na stolu" gdje je otkrio kako se vratio na Banovinu i pokrenuo proizvodnju mesa sa sasvim novom filozofijom; "Bez kemije, bez umjetnog - samo okus kvalitete sa sela i po receptima starih". Njegovo gostovanje pogledajte u videu niže ili na Youtube kanalu: OVDJE

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.