Našao posao, a država mu ne da raditi!

Tridesetjednogodišnji invalid je, na žalost, odustao od zaposlenja jer mu se staž ne bi računao, a njegov poslodavac bi morao uplaćivati doprinose.

Danas 31-godišnji Branimir Ćurak iz Okruga Gornjeg kod Trogira prije četiri godine borio se za život nakon prometne nesreće koju je uzrokovao vozač kamiona, oduzevši mu prednost. Branimir je preživio, ali je ostao vezan uz invalidska kolica, a nakon što je tri godine bio na bolovanju, komisija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) utvrdila mu je opću nesposobnost i odobrila invalidsku mirovinu.

Branimiru, koji je do nesreće radio kao autolakirer u jednoj radionici u Kaštel Lukšiću, teško je, međutim, padala činjenica da mora sjediti kod kuće besposlen, pa je završio dodatnu edukaciju, želeći prekinuti mirovinu, kako barem neko vrijeme ne bi živio na državnoj grbači. Javio se, stoga, na natječaj za web-administratora i prije dva mjeseca dobio posao. Sreća zbog te vijesti je, međutim, kratko trajala jer je s Mirovinskog stiglo objašnjenje kako mu novo zaposlenje neće ulaziti u radni staž, kao svim ostalim zaposlenicima, pa je Branimir na koncu odustao od tog posla.

“Prije nesreće imao sam devet godina radnog staža, čemu treba pribrojiti i one tri godine koje sam proveo na bolovanju. Bio sam, dakle, u invalidskoj mirovini, no želio sam raditi. Moj motiv je bio da se kroz rad borim za osobe s invaliditetom kako bi se i mi integrirali u društvo kao ravnopravni građani, odnosno kao radno aktivni i sposobni čimbenici društva. A računao sam i da bih, s dodatnim godinama radnog staža, mogao povećati svoju buduću mirovinu za 100, 200 kuna, što bi mi, u svakom slučaju, dobro došlo. Interesirao sam se stoga na Mirovinskom što trebam napraviti i ondje sam doznao kako u slučaju zapošljavanja gubim sva prava – pravo na mirovinu, invalidninu, te da mi se, što je posve nelogično, godine staža neće obračunavati za mirovinu, iako bi moji poslodavci morali plaćati doprinos”, priča Branimir za Slobodnu Dalmaciju.

Destimulirajući zakoni

“Bio je među najboljima na natječaju, ali je, eto, na žalost, odustao jer zaposlenje, pod ovakvim okolnostima, nema svrhe. Iskreno, nisam mogao zamisliti da se nešto ovakvo može dogoditi, da su naši zakoni ovoliko destimulirajući za osobe s invaliditetom. Radimo na tome da podnesemo žalbu Ustavnom sudu”, poručuje Ante Raos, predsjednik Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacije (MUOSID).

Raos navodi i kako su, zbog Branimirova slučaja, tražili dodatno tumačenje od HZMO-a, a u odgovoru koji su dobili potvrđeno je da se staž ne bi računao, ali da bi se doprinosi morali uplaćivati, pa predsjednik MUOSID-a postavlja i pitanje za što bi se koristio novac iz uplaćenog doprinisa.

Greške u koracima

Greška je u tome, upozorava Raos, što HZMO utvrđuje nečiju trajnu nesposobnost za rad, umjesto da se kod osobe s invaliditetom u obzir uzima preostala radna sposobnost i da se ta osoba pokuša pripremiti za neko novo zanimanje, kako bi se mogla integrirati kroz zapošljavanje i rad.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr