Matematički model uzima u obzir kako određene stanice ljudskog mozga reagiraju na prelaženje vremenskih zona, kaže istraživanje objavljeno prošlog tjedna u časopisu Chaos. Ove stanice, zvane neuronski oscilatori stanica, reguliraju cirkadijski ritam ili biološki sat kod ljudi, sinkronizirajući ih i povezujući ih s vanjskim faktorima, kaže Michelle Girvan, profesorica fizike na sveučilištu Maryland i koautorica istraživanja.
Ali stanice ne funkcioniraju baš po idealnom 24-satnom rasporedu. Njihova aktivnost slijedi ciklus koji traje nešto dulje od toga, oko 24,5 sati. To znači da je lakše ako je dan nešto dulji te letimo na zapad i vraćamo vrijeme, nego ako letimo na istok gdje je vrijeme unaprijed i dan kraći.
Ovisi o mnogo faktora
Vrijeme koje je osobi potrebno da bi se prilagodila na novu vremensku zonu ne ovisi samo o tome koliko je vremenskih zona preskočeno, nego i o smjeru u kojem se leti. Putnici na zapad koji prijeđu tri vremenske zone potpuno će se prilagoditi novom vremenu za manje od četiri dana. Za prilagodbu na prijelaz šest vremenskih zona treba šest dana. Za devet vremenskih zona treba nam osam dana.
Ako se leti na istok, oporavak nije tako lak. Prelazak triju vremenskih zona zahtijeva prilagodbu od četiri dana. Za šest vremenskih zona oporavak je malo dulji od osam dana. Za devet vremenskih zona treba nam više od 12 dana. Preleti li se 12 vremenskih zona, ili na zapad ili na istok, oporavak je isti, oko devet dana.
Profesorica Girvan kaže da nema svatko isti cirkadijski ritam od točno 24,5 sati. On varira od osobe do osobe. Drugi faktor koji utječe na brzinu prilagodbe je sunčevo svjetlo. Kako osoba reagira na vanjske faktore određuje koliko dugo prilagodba na novu vremensku zonu traje. Matematičari se nadaju da će ovaj novi model u budućnosti biti korišten kako bi se našao najbolji način brze prilagodbe na novu vremensku zonu.
