Postoje poremećaji o kojima se nerado priča, i s kojima se teško živi. Ljude koji imaju ovakve poremećaje uglavnom izbjegavaju iako im je neophodna stručna podrška i potpora njihovih najbližih. U jedan takav ubraja se i autizam, koji predstavlja složeni neurorazvojni poremećaj i obično se javlja tijekom prve tri godine života.

Ispoljava se kroz probleme u osjetilnom opažanju, govoru, mišljenju i razumijevanju socijalnih situacija. Djeca s autizmom vide, čuju, dodiruju, ali teško mogu te dojmove sklopiti u smislenu cjelinu pa se povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost.

Autizam se po suvremenim definicijama ne smatra bolešću već predstavlja razvojni poremećaj pa je prihvaćen termin 'osobe s autizmom'. U svijetu se godišnje na svakih 10.000 djece registrira četvero ili petero djece s autizmom. Češće se javlja kod dječaka, a zabrinjavajuć je podatak da se od 1980. godine broj osoba s autizmom drastično povećao. Vrijeme je da osvijestimo ovaj problem.

Kako prepoznati autističnost

Poremećaj je prvi opisao dr. Leo Kanner 1943. godine. On je temeljitim promatranjem iz skupine djece s psihičkim poremećajima izdvojio nekoliko njih koja su izgledala tjelesno zdrava, ali su pokazivala specifične simptome, od kojih je dominirao poremećaj govora, ponašanja i komunikacije.

Ta djeca su se po simptomima koje su pokazivala razlikovala od drugih psihičkih bolesti rane dječje dobi. Dijagnostički kriteriji za utvrđivanje autizma svakih se desetak godina nešto promijene, ali postoje znakovi koji upozoravaju na autističnost.

Primjerice: ako dijete izgovori prve riječi a onda prestane govoriti, ako se stalno osamljuje, ako do 18. mjeseca ne progovori nijednu riječ, ne odaziva se na poziv, ne komunicira s obitelji, kada mu je nešto potrebno ne traži već uzima roditelja za ruku i pokazuje, opire se promjeni u rutini (npr. traži da ga se uvijek istim putem vodi u vrtić), izbjegava pogled u oči, ima neuobičajnu vezanost za objekte ili dijelove objekata, okreće predmete i potreseno je ako je u tome prekinuto, neprestano se igra čudnih igara i ponavlja ih, stalno se drži po strani, ne traži da se mazi i nosi.

Mališani s autizmom imaju stereotipne pokrete - mašu rukama, klate se, imaju rituale, ograničena polja interesa i zanimanja samo za određene teme.

Uzroci koji utječu na poremećaj

Uzroci autističnog poremećaja nisu do danas potpuno razjašnjeni. Radi li se o jedinstvenom ili više različitih uzroka koji mogu dovesti do poremećaja znanstvenici još nisu uspjeli objasniti. Većina znanstvenika ipak drži da je riječ o više uzroka.

Smatra se da je u osnovi autizma genetska predispozicija, na koju utječe više faktora. Ključni među njima su metabolički faktori i vanjski faktori. U rijetkim slučajevima, autizam se povezuje s određenim teratogenima - tvarima koje oštećuju plod. Otprilike trećina autistične djece u pubertetu dobije epileptične napadaje pa to upućuje da se između ostalog radi o neurološkom oštećenju.

Među raznim hipotezama o uzrocima autizma danas se smatra da su genetske anomalije, virusne infekcije u ranoj dobi, komplikacije u trudnoći i pri porođaju te razni drugi čimbenici krivci za oštećenje mozga. Ova oštećenja mogu dovesti do autističnog poremećaja ili mentalne retardacije. Najčešće, u čak 70% slučajeva, osobe s autizmom pate i od nekog stupnja mentalne zaostalosti.

Autizam se ne može liječiti, ne možemo ublažiti ovaj poremećaj, ali je izrazito važno što ranije uočiti dijete s autizmom i što ranije uključiti ga u terapiju i rehabilitaciju. Medikamentna terapija daje se samo za ublažavanje simptoma vezanih za autizam kao što su agresija, autoagresija i psihomotorni nemir.

Inteligencija

Djeca s autizmom nisu emocionalno hladna, ali emocije osjećaju drukčije ili u situacijama kada ih ne bi očekivali. Nisu sva djeca s autizmom izolirana. Neka traže kontakt, ali se često ponašaju drukčije, jer ne znaju prići drugoj osobi, djeluju kao automati, kao da su hipnotizirana.

Intelektualno funkcioniranje djece s autizmom različito je i kreće se od intelektualnog prosjeka do lakše i teže mentalne retardacije. Na testovima inteligencije autisti postižu najslabije rezultate u dijelovima u kojima se ispituje govor. osobe s autizmom mogu iskazivati posebne talente koji mogu biti glazbeni, likovni, matematički, sposobnost pamćenja raznih podataka, određivanje datuma, reproduciranje riječi na nepoznatom jeziku, bez poznavanja značenja riječi.

Savant sindrom predstavlja pojavu koja se javlja kod ljudi s autizmom i onih s neurološkim poremećajima, a s druge strane imaju nevjerojatno razvijene pojedine talente ili umjetničke sposobnosti.

Kod težih oblika autizma gotovo je nemoguć samostalan život, dok se kod blažeg oblika osoba može osposobiti za samostalan život tako što će se od najranije dobi raditi na popravljanju njezinog govora, intelektualnih oštećenja i funkcioniranju u zajednici.

Kako liječiti autizam

Nažalost, roditelji često znakove upozorenja primijete kasno jer neka djeca s autizmom izgledaju fizički kao i sva druga. neka imaju bistar pogled i naoko ne zaostaju u fizičkom razvoju. s druge strane, kod neke djece moguće je uočiti simptome već u prvim mjesecima života: slabo sisanje, izostanak plača ili smijanja te bizarne kretnje.

Poznato je da dijete oko prve godine života počinje govoriti, surađuje, komunicira, prati obiteljsku atmosferu i zna se smisleno igrati. izostaje li nešto od ovih sposobnosti, to jest, postoji li abnormalno socijalno ponašanje, abnormalna komunikacija i prisutnost repetitivnih ponašanja, valja posumnjati u autizam.

Kada se postavi dijagnoza, obitelj autistične osobe najčešće se izolira zbog velike brige za dijete, ali i zbog nemogućnosti da se dijete primjereno ponaša u drugim sredinama. Stoga je važno ne samo uključiti dijete s autizmom u odgovarajući program rehabilitacije, već i educirati njegovu obitelj o ovom poremećaju i pružiti joj potporu.