Prelazak iz života jedinke u život majke nije bez svojih izazova. Žena je tada suočena s nizom "nerealnih očekivanja i kulturoloških stereotipa o majčinstvu kao lakom, prirodnom i ispunjavajućem te o trenutnoj nedvojbeno pozitivnoj povezanosti majke s djetetom", tvrdi Christina Lee svojim znanstvenim radom.
Upravo zato ne treba čuditi što prema Facebookovoj studiji roditelji svoje profile više ažuriraju putem fotografija, video isječka i objava, nego oni koji to nisu. Zanimljivo je da pritom takva ažuriranja uglavnom rade majke, njih 98 posto, jer tako traže savjete, potporu, informacije, ali i potvrdu kvalitete svoga majčinstva.
Fotografije se djece na društvenim mrežama, prema studijiPriye Kumar, mogu podijeliti na slatke, smiješne, obiteljske i one koje označavaju bitne trenutke u životu djeteta. Takva podjela fotografija omogućuje bolje povezivanje s rodbinom i drugim majkama, zbog čega u današnje vrijeme cijelo jedno digitalno selo odgaja dijete s kojim nije u izravnom kontaktu, odnosno, prema Facebookovoj studiji, "današnji je broj ljudi koji pomažu u odgoju djeteta 18."
Međutim, na društvenim mrežama ne obitavaju samo dobronamjerni pojedinci, a sami proces digitalizacije za sobom povlači ine posljedice.
Negativne posljedice
Od kada se u javnosti 2013. godine pojavio članakAmy Webb, direktorice agencije za digitalnu strategiju, odjeknuo je internetom i prouzročio niz sličnih članaka. Webb u njemu navodi razloge ne objavljivanja fotografija svoga djeteta na društvenim mrežama jer kako tvrdi:
"Danas se bezbroj aplikacija, web stranica i nosivih tehnologija oslanja na prepoznavanje lica, a sveprisutna biološka identifikacija tek počinje. Godine je 2011. grupa hakera izradila aplikaciju koja omogućuje skeniranje lica i na mobilnom telefonu prikazuje imena s osnovnim biografskim pojedinostima. Programeri su napravili i API za prepoznavanje lica za Google Glass. Iako Google zabranjuje službene aplikacije za prepoznavanje lica, ne može spriječiti pokretanje neslužbenih aplikacija. Postoji ogromna vrijednost u pristupu detaljnim informacijama o osobi s kojom ste u interakciji u stvarnom vremenu."
Drugim riječima, objavom slika djece algoritmima omogućujete da tijekom vremena sve više o njima uče čime anonimnost vaše djece prestaje. Međutim, algoritmi nisu i jedini problem. Kellie Britnell iz Ureda za sigurnost djece u Australiji upozorava da su dječje fotografije pronađene na pedofilskim stranicama te da njima roditelji nenamjerno odaju važne podatke o svojim potomcima. "Jednom kad [sliku] objavite njome pružate dosta informacija koje ne ovise samo o vašem krugu prijatelja već i o prijateljima prijatelja", rekla je Britnell.
Objava fotografija može imati i negativne posljedice na mentalno zdravlje djeteta jer dijete zbog njih može biti izloženo vršnjačkom zlostavljanju i ismijavanju. Jedan je od najgorih takvih primjera onaj Jessice Gwozdz, profesionalne fotografkinje. Gwozdz je na svome Flickr profilu objavila fotografiju svoje četverogodišnje kćeri samo da bi saznala da su tu fotografiju i fotografije druge djece dvije tinejdžerice iz Brazila iskoristile kako bi kreirale lažne profile i davale im ocjene iz seksepila.
Većina djece, isto tako, jednom kad odraste roditeljsko fotografiranje smatra nepoželjnim o čemu svjedoči i slučaj 18-godišnje Austrijanke koja je svoje roditelje tužila zbog objavljivanja neugodnih dječjih fotografija. "Nisu imali ni srama niti granice. Nije ih bilo briga ako sam sjedila na zahodu ili gola ležala u krevetiću. Svaki je trenutak bio fotografiran i javan", rekla je 18-godišnjakinja. Ukoliko vam se ovaj primjer čini bizarnim, utoliko ću spomenuti da su roditelji u Francuskoj zbog ugrožavanja privatnosti djeteta podložni služenju zatvorske kazne u trajanju jedne godine ili plaćanju 45.000 eura, 333.267,65 kuna, odštete.
Nekoliko riječi za kraj
Obiteljsko fotografiranje nije novost. Takva se kultura, popularno nazvana Kodak kultura, izrodila širenjem jeftinih kamera u zadnjim desetljećima 20. stoljeća kada fotografija postaje dostupna masama, a u njezinom su središtu uvijek bila djeca, što u konačnici možemo vidjeti i iz ljetnih fotografija s kojima smo okruženi svake godine po društvenim mrežama. Iako one mogu biti izuzetno lijepe, intimne i zabavne, pretjerali se one nam se mogu i odbiti o glavu.
Umjesto da nas približe obitelji, takve nas fotografije od obitelji mogu odvojiti i prouzročiti brojne probleme. Njima djecu izlažemo svakojakim stvarima, a stalna izloženost kameri obiteljske trenutke pretvara u predstavu. Roditelji bi djeci trebali biti primjeri pozitivnog ponašanja jer djeca uče gledajući roditelje dok stalna izloženost kameri uči da se zadovoljstvo sobom jedino može postići putem sviđanja na društvenim mrežama što negativno utječe ne samo na razvoj djeteta već i na njegovo samopouzdanje kasnije u životu.
Stoga svoje profile na društvenim mrežama zadržite za sebe. Oni su samo vaši i ne pripadaju nikom drugome osim vama, pa čak ni vašoj djeci. Zadovoljstvo se vlastitim životom dade prikazati i na druge načine, a svojoj djeci omogućite život daleko od očiju javnosti. Djeca trebaju biti djeca, a vi ste puno više negoli samo majke.
