Ali, zaboravljena nepokrivena desna noga mi je svojom smrznutošću trenutno sugerirala da se odmah dignem, upalim grijanje i povratim je iz Igman modea. Naravno, stavio sam grijač na 13 umjesto 18 i sad skakutao po stanu ko napaljeni zeko. Čak sam i sklekove napravio i probao s jednim trbušnjakom kad je Nokia opet zasvirala R.A.M.O.N.E.S., pa sam se ipak pridigao i otišao začinit kavu.
Zalio sam cvijeće, oprao suđe, prevrnuo veš na radijatoru i počistio zaflekane dijelove kuhinje, samo da ne bih sjeo za komp i počeo radit. Kampanjac do daske, ali odgovoran kampanjac - dignem se u 6 da bih počeo fušat u 8! Loše, ali ikakvo opravdanje.
Uglavnom, srčem kavicu močvaricu i grickam soc, te kroz prozor bacim pogled ispred zgrade. Damn, nitko nije počistio snijeg. Prokletstvo…Inače u zgradi nemamo specijalno dobre odnose, jedni ne plaćaju zajedničke troškove, drugi ne žele financirati popravak krova, jer ne žive na zadnjem katu, lift nam je godište Alan Forda, a listu za čistit snijeg – nemamo. Sposobnih, lopatonosivih mužjaka ima, ali nisu svi od volje. Ili imaju garažu pa ne parkiraju ispred ulaza, ili im se ne da, ili su baš oni čistili zadnji put. I tako, kako danas poslije posla vozim Rokatanskog Fisha Juniora na bazen, nakon tri dana snijega shvatim da ću ipak morat otkopati vjernu clitopsinu (petrolej plavi, 2003., petora vrata, klima, u dobre ruke dajem za 20.000 kn), što mi se iskreno, apsolutno ne da.
Ljetni sam tip. Ljepše mi je u siledžijki gledat žene u badićima nego bundašice u dugim gaćama. Blažene duge gaće. Na skijanje ne idem, jer mi nije gušt bolnih koljena čučat na padini na minus deset i najrađe bi zimu – prespavao. Ali što je tu je, ne bunim se, fino se utoplim, preživljavam i veselim ljetu. Zimske radosti u vidu grudanja i sanjkanja obavezno primjenjujem s Juniorom kad ovaj nije kašljucav, kišeći i općenito curkav kao sad, a o uličnim dvobojima parnih i neparnih strana ceste bi se mogla knjiga napisat. Ah, koliko sam samo gruda u šajbe tramvaja nabacao, pa me kasnije stigla kazna u vidu kontrolora, mrzim kontrolore…
Oblačim puno toga na sebe i silazim do prostorije za alat u prizemlju. Zgradina jedina lopata je masivna mrcina, više za ugljen nego za snijeg, asfalt ispred ulaza je ravan kao autobusni kolodvor u Leskovcu, a kako je upravo svitala zora, moram priznati da sam se pošteno smrznuo dok nisam zaorao. Srećom, nikad lakši snijeg za lopatanje. S Clia sam ga doslovno otpuhao rukavicom, s asfalta u dva-tri poteza. Ali kuda sa snijegom? Ne mogu preko Clia - nisam Hulk, ne smijem na cestu, nije kulturno ni kontejnere zatrpat… Dakle, pola u parkić, pola na parkirno mjesto između clite i susjedinog clite. Palim svoju pilu, puštam Overflow i krećem s jednim od tri godišnja čišćenja snijega, koliko me ih prosječno zapadne.
http://www.facebook.com/plugins/likebox.php?href=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fpages%2FRibafish-Domagoj-JakopoviÄ%2F206467726048050&width=596&colorscheme=light&show_faces=false&border_color=%23fff&stream=true&header=false&height=550&locale=hr_HR
Ribafish na fejsu
Kao klinac sam pomagao čistit tati istu ovu lokaciju, na jugu Srbije sam devedesete prekopao vojničkih zaklona za tri generacije, kasnije sam preko student servisa isto rmbao, ali s velikim guštom jer je sat bio 25 kuna. I nije mi to ni danas nikakav problem, samo da je malo više vremena, društvo i neka rakijica svakih petnaestak minuta. I da mi ne otpada rame, ali što sad. Pola sata ide fino, sljedećih pola malo teže, zadnjih sat vremena više odmaram i tražim pogledom seksi susjede (nula bodova) nego što čistim, ali nekako sam probio koridor i sad mogu i na posao i u vrtić. Znojan k'o Rocco Sifreddi, umoran ko pas, gledam svoje remek (ne)djelo i krajičkom oka primijetim susjeda koji viri iza zavjese i masturbira u toplini doma. Iako je mogao i on lopatat. Mrmlj…
Ali, ništa mi neće moju stazicu pokvarit, odlazim pod tuš, jedem nešto hrskavo od preksinoć, pjevušim i mudro na hamer flomićem pišem upozorenje nekom tko bi se mogao parkirati tu gdje sam čistio – da to ne radi. Ako ovo prođe, ja sam car!
Izlazim glatko na cestu, a na radiju teta kaže – nove obilate padaline već u četvrtak… Who cares, Riba je jutros skinuo pol kile i odradio trening za prvenstvo u curlingu, život stvarno ima smisla ako si blesav i veseliš se sitnicama! Tuluuum!
