Odgovor je vrlo jednostavan: nastala je hrvatska politička scena. Od tada nas naši političari svojim svakodnevnim ispadima neprestano zabavljaju, a zahvaljujući njima više nismo dosadna i neduhovita zemlja. No, ima li možda srpska politička scena odgovor na naše adute?
Započet ćemo sa starim lavovima političke scene Hrvatske i Srbije koje ujedinjuje podjednaka elokventnost, a dijele i slične stavove o mnogim temama. Među njihovim antologijskim izjavama o stvarima o kojima nemaju pojma vrlo je teško izdvojiti ponajbolje, no ovom ćemo se prilikom usredotočiti na zajedničke teme.
Iako Dragan Marković Palma, srpski poduzetnik i političar, voli pričati o brojnim stvarima u koje nije upućen, pa tako između ostaloga i o Chopinu i Beethovenu, možda je najčuveniji po svojim izjavama o homoseksualnosti.
Imamo li mi svojeg borca za prava homofoba? U bogatoj konkurenciji gotovo je nemoguće razaznati kojima se treba smijati, a zbog kojih plakati, stoga smo se odlučili za Ljubu Česića Rojsa koji se čini dovoljno bezopasnim da mu se možemo nasmijati. Uvjerite se sami.
No, da ne bi pomislili da su naši političari vještiji u plovljenju glazbenim vodama, ne samo da imamo primjer oživljavanja glazbene legende, nego imamo i primjer politiziranja imena benda. Naravno, time nas je podario Milan Bandić, prvo tako što je 'uskrsnuo' Freddieja Mercuryja, a nakon toga i tako što je ponosno hvalio grupu U2 sve dok ga netko nije upitao za najdražu pjesmu. Tada se prebacio na ono što mu bolje ide – izbjegavanje odgovora i pričanje besmislica poput one da bi netko mogao pomisliti kako se radi o ustaškom bendu jer imaju U u nazivu. Bandićeve umotvorine pogledajte ovdje:
Ipak, da ne bi bili sasvim zločesti prema Bandićevom poznavanju engleskog jezika i glazbe, trebamo napomenuti da je u svojem vrlo dosljedan i ustrajan. Osim što je dosljedan u nepoznavanju engleskog jezika, ustraje i na besmislicama. Tako je prilikom predsjedničkih izbora 2009. Odbio izrecitirati riječi hrvatske himne. Jer je himna rezervirana samo za posebne prilike kao što su sportske priredbe, sve redom od državotvorne važnosti i školske klupe u kojima je doduše popularnija neslužbena verzija koja zbog lakšeg izgovora ne uključuje slovo r, a u nekim slučajevima sadrži i izmijenjene stihove o pivskim flašama. Bandićevu svetu obranu himne pogledajte ovdje:
A kakva je konkurencija u Srbiji? Ima li ovakvih anegdota i na njihovoj političkoj sceni? Ako je vjerovati snimkama koje postoje na Youtubeu, izgleda da hrvatski političari imaju opasnu konkurenciju. Među konkurencijom se sasvim sigurno nalazi i mladež stranke DS koja je svojim antologijskim nastupom na otvaranju izložbe u čast Zorana Đinđića priredila nezaboravne scene. Svakako pogledajte video do samog kraja:
Na srpskoj političkoj sceni ima i onih koje je smrt Zorana Đinđića ostavila nespremne i s velikom prazninom. U glavama. Ne vjerujete nam? Provjerite sami:
Svakome se može potkrasti lapsus, no ima i onih posebnih talenata koje je teško nadmašiti. Među njima se nalaze i neke od djevojaka koje su odlučile podržati srpskog predsjednika Borisa Tadića u njegovoj kampanji. Samo neki od svijetlih primjera su ovi:
U vječnoj kulturalnoj borbi za jezik, čini se da Hrvatska malo zaostaje. Dok se političar Ivica Dačić, uz ponosno roktanje, nada kako će srpski postati svjetski jezik, čini se da naši političari nemaju problema samo sa stranim jezicima već i s hrvatskim. Stoga vas ostavljamo uz milozvučno jezično nadmetanje koje će vas sigurno nasmijati, ako ništa drugo onda barem od muke. Uživajte u biserima Dačića, Sanadera i Bebića:
Još zabave: arti-201011170681006 arti-201011030551006 arti-201010300187006 arti-201101250287006
