Trudna Marta bila klinički mrtva: Ono što je vidjela s druge strane promijenilo joj je život

Marta Zacharia imala je samo 26 godina kada je doživjela iskustvo koje je iz temelja promijenilo njezin pogled na život, smrt i sve ono što dolazi poslije.

Gotovo pedeset godina kasnije, njezina priča o kliničkoj smrti tijekom tragičnih komplikacija u trudnoći i dalje odjekuje, nudeći rijedak uvid u fenomen koji stoljećima intrigira čovječanstvo.

Danas, u 70. godini, Marta tvrdi kako je uvjerena da je ono što slijedi "daleko bolje od ovog života" te da se smrti više uopće ne boji.

Tragedija koja je prethodila viziji

Kako piše portal Mirror, priča Marte Zacharije započinje tragičnim gubitkom. Nakon što je doživjela spontani pobačaj, suočila se s nizom medicinskih komplikacija. Kako je kasnije ispričala za medije, vjeruje da je bila žrtva liječničke pogreške, opisujući kako je "pala u ruke nekog nadobudnog kirurga" koji joj je rekao da mora na operaciju maternice.

Nažalost, tijekom tog zahvata otkriven je problem s njezinim cerviksom, što je zahtijevalo drugu, hitnu operaciju. Upravo tijekom tog drugog zahvata njezino srce je stalo.

Liječnici su se borili za njezin život dok je ona, tehnički, bila klinički mrtva. U tim trenucima, dok su se strojevi oglašavali, a medicinsko osoblje je pokušavalo reanimirati, njezina svijest započela je putovanje koje će pamtiti do kraja života.

Foto: Generirao UI

'Napustila sam tijelo i ušla u tunel svjetlosti'

Ono što je uslijedilo prkosi jednostavnim objašnjenjima. Marta je detaljno opisala svoje izvantjelesno iskustvo, osjećaj odvajanja od fizičke patnje i promatranje scene iz potpuno nove perspektive.

"Odjednom sam napustila svoje tijelo i gledala ga odozgo na operacijskom stolu", prisjetila se. Taj trenutak potpunog odvajanja, bez boli i straha, bio je samo uvod u ono što je slijedilo. "Zatim sam nevjerojatnom brzinom ušla u tunel i vidjela svjetlo."

Njezino svjedočanstvo podudara se s tisućama drugih izvještaja o iskustvima bliske smrti zabilježenih diljem svijeta, gdje se motivi tunela, jarke svjetlosti i osjećaja mira neprestano ponavljaju, neovisno o kulturnoj ili vjerskoj pozadini pojedinca.

Za Martu, to nije bio san ili halucinacija, već najstvarnije iskustvo koje je ikada doživjela.

DRUGA STRANA /

Umro je i sreo ljude iz budućnosti: Dali su mu dva jeziva upozorenja, jedno se već ispunilo

Buđenje i odluka koja joj je promijenila život

Kada su je liječnici uspjeli vratiti u život, probudila se u bolničkoj sobi. Prvo čega se sjeća bio je njezin suprug koji joj je držao ruku, dok je ona bila spojena na brojne aparate koji su održavali njezine vitalne funkcije.

Njezine prve riječi, izgovorene u polusvjesnom stanju, zbunile su ga, ali njoj su imale savršen smisao: "Sanjala sam svetog Petra."

Tek kasnije saznala je da je tijekom operacije doživjela zastoj srca i da je morala biti reanimirana. Taj događaj, zajedno s traumom gubitka djeteta, doveo je Martu i njezinog supruga do ključne životne odluke. "Tada sam rekla suprugu da neću ići na nikakve daljnje tretmane.

Nisam željela više riskirati", objasnila je. Umjesto daljnjih pokušaja biološkog roditeljstva, odlučili su posvojiti. "Zaključila sam da je Bog imao nešto drugo u planu za mene, neku svrhu. U mom slučaju, to je bio dječak kojemu sam bila potrebna."

Foto: Generirao UI

Novi pogled na život i besmrtnost

Gotovo pola stoljeća nakon tog događaja, Marta Zacharia živi s dubokim uvjerenjem koje joj je njezino iskustvo usadilo. Za nju, smrt više nije zastrašujući kraj, već prijelaz u drugu ravan postojanja. "Uvjerena sam da je ono što dolazi daleko bolje od ovog života, na temelju onoga što sam osjetila", objašnjava ona.

Ipak, njezina perspektiva nije odvojena od radosti ovozemaljskog života. "Ne želim umrijeti sada jer želim gledati svoje unuke kako odrastaju i uživati u njihovom društvu; ipak sam samo čovjek. Ali ne bojim se smrti."

Ona vjeruje da je naše tijelo samo privremena "kutija, posuda" za našu svijest ili dušu. "Neka me vjetar odnese, jer ja ne vjerujem u smrt. Uvjerena sam da postoji druga ravan postojanja, da se ovdje ne završava. Kada se završava? Ne znam."