Pravi cirkus je stigao u naš grad. Ali s cirkusantima iz Kolumbije, Venezuele i Mađarske nije došla ni jedna jedina životinja. Ispričali su nam da su prije živjeli s četiri lava, imali su i tigrove, slonove, iguane. Ali danas je to zabranjeno pa gledatelje moraju privući svojim točkama. Hodaju po žici, skaču po trapezu, nešto od toga naučili su i nas.
Ako ste u zadnje vrijeme gledali Cirque du Soleil možda ste primijetili da na pozornici ima svega. Od klasičnog hodanja po špagi, gutanja vatre, trapeza, do suludih akrobacija. Sve samo ne životinja. Nekada se u cirkus išlo zbog lavova, žirafa, konja i slonova. Danas su divlje životinje zabranjene zbog optužbi da ih se zlostavlja.
Cirkus više nije što je bio. Danas je puno teže izazvati wow efekt kod gledatelja.
"Kada je bilo životinja i cirkusu, bilo je bolje, bio je to tradicionalni cirkus, to je ljudima bila puno veća atrakcija. Više ih je privlačilo. Danas je puno toga na umjetniku, veliki je pritisak na nama da napravimo nešto izvanredno", kaže Cristian Rivera, cirkusant iz Kolumbije.
Ali, to ne znači da je cirkus mrtav. Ravnoteža, povjerenje. To je ključno. Svaki dan vježbaju i testiraju svoje granice. Pa im je poprilično jednostavno preskakati uže dok se kolo okreće.
"Prije ovoga sam studirao, ali kada sam vidio kakav je ovaj cirkuski život odlučio sam ostati ovdje i posvetiti cijeli svoj život cirkusu", dodaje Cristian.
"Ovo radimo zato što volimo adrenalin, volimo izvoditi naše točke. Ako na trenutak izgubim pozornost i koncentraciju, onda mi se dogodi da padnem", kaže Rovinza Ambrano, cirkusant iz Kolumbije.
Od šukundjeda do Aleksandra. Cijela obitelj Krai, odrasla je u cirkusu. Oni ne poznaju život u jednom gradu, jednoj kući, s istim ljudima. Njihova djeca odrasla su s četiri lavića koje su hranili i liječili kada su bili bolesni. Njima su životinje bile obitelj i sada im nedostaju.
"Imali smo slonove, tigrove, ljame, ponije, štakore, konje krokodile. Imali smo sve. Taj ritam bio je težak koliko i za nas, toliko i za životinje. Svaki dan ste na drugoj lokaciji, čistite za životinjama, brinete o njima stalno. Ali, jednako dobru predstavu napravimo i sa životinjama i s našim umjetnicima ovdje u cirkusu", kaže Alexander Krai, vlasnik putujućeg cirkusa.
Za vikend je bilo puno. Tražila se karta više. Sada je tako, ali priznaju, kada su prestali sa životinjama na sceni - ljudi su jedno vrijeme prestali dolaziti. Biti cirkusant u doba interneta, težak je posao.
"Jedan dan sam bio kod kuće. Uzeo sam kuhaču, pomislio "vidi čaša", pa idem probati balansirati. Možda ja to mogu", kaže Popiño, cirkusant iz Venezuele.
Lopta, čaša, piramide čaša - on može sve. Popiño balansira u cirkusu i na zagrebačkim semaforima. Prije tri godine Venezuelu je zamijenio Hrvatskom.
"Kada sam imao pet godina, sjećam se da sam se igrao s bratom i sa svojom obitelji. Pravili smo se da smo u cirkusu. Nikada nisam zamišljao da ću tu raditi. Da biste radili u cirkusu morate voljeti adrenalin, morate biti malo ludi", dodaje Popiño.
"Naviknuli smo se na ovakav način života. Taj period pandemije, kada se nije putovalo, jednostavno nam je nedostajalo to sve. Nismo naučili biti na jednom mjestu", kazao je vlasnik putujućeg cirkusa Alexander Krai.
