Neki su se smatrali svetima, drugi bogovima, a neki su zabrijali da su napravljeni od stakla. Bilo je i onih koji nisu imali pojma tko su, ali i onih koji su živjeli samo za seks. Osobna psihička trauma jedne osobe bacila bi na koljena cijelu državu. Zbog ludila vladara i vladarica patio je cijeli narod, barem oni koji su uspjeli preživjeti njihov teror. Većina ih je radila što god bi im palo na pamet, a malo tko ili gotovo nitko ne bi se usudio proturječiti im.
Ponižavanja, mučenja, ubijanja, silovanja, psihički i fizički teror samo su dio njihove vladavine. Ipak, neke od njih je na početku vladavine narod volio, a povijest ih pamti po nekim konkretnim mjerama i djelima, no kasnije bi ipak prevladalo ludilo, te su uništavali sebe i sve oko sebe. Izdvojili smo sedam likova koji su nas šokirali i oduševili svojim djelima i nedjelima.
Ana Ivanovna, vojvotkinja Kurlandije, odlukom Vrhovnog krunskog vijeća Rusije postala je carica Rusije 1730. godine. Članovi Vijeća nadali su se da će nova carica stvoriti ustavnu monarhiju, ali Ana je imala druge planove.
Proglasila se apsolutnom vladaricom i osnovala tajnu policiju, koja je terorizirala sve one koji joj nisu bili po volji. Političke položaje dijelila je baltičkim Nijemcima jer je ruske plemiće smatrala gadovima, a suparnika se rješavala po kratkom postupku – smrću. Bila je strah i trepet, ne samo po diktatorskom načinu vladanja nego i po ludim ispadima. Urnebesno se zabavljala ponižavajući plemiće, i to one vremešne. Tako je jednom prilikom odlučila udati jednu svoju staru služavku za dvorskog plemića, i to samo iz razloga jer je saznala da mu je pokojna majka bila katolkinja, što joj se nikako nije sviđalo. Organizirala je svadbu u posebnoj prostoriji napravljenoj od leda. Mladence je natjerala da se obuku kao klaunovi i da prvu bračnu noć provedu u ledenoj sobi, potpuno goli. I to u vrijeme najoštrije ruske zime ikada! Čisto iz zabave i pakosti. Srećom, njezina vladavina trajala je samo 10 godina. Umrla je u 47. godini života od bolesti bubrega.
Ivan IV. ili Ivan Grozni, ruski car, najpoznatiji po svojoj krvavoj vladavini, imao je djetinjstvo koje je obilježilo gubitak roditelja i zlostavljanje od strane vladajućih. Nakon smrti majke, kada je imao sedam godina, mučili su ga članovi ruske vlade. Ne zna se točno o kakvim je zlostavljanjima riječ, ali on je tvrdio da je živio jadno i zapostavljeno, te da je ponižavan do krajnjih granica. Takvo odrastanje otvorilo je put vladavini ludila.
Svoje frustracije u početku je liječio mučenjem malih životinja, da bi kasnije vladavinu obilježio masovnim krvoprolićima i terorom. U 14. godini dobio je kontrolu nad Rusijom, kada je vođom boljara, koji su bili na vlasti, nahranio čopor pasa. Nakon toga je javno priznao sva svoja okrutna djela i iznova se vratio u svoj mračni um. Uvijek je sumnjao da su njegova majka (što se pokazalo kao istina), brat i prva supruga ubijeni. Bacio se na masovna smaknuća svih u koje je sumnjao te svih onih za koje je mislio da rade protiv njega. Smatrao se samim bogom i svecem. Kad je saznao da se grad Novgorod želi priključiti Poljskoj, naredio je smaknuće svih građana. 50 tisuća ljudi ubijeno je bez suđenja, i to klanjem, gušenjem i kuhanjem. Jednom nesretnom prilikom primijetio je trudnu snahu, koja se, po njegovom mišljenju, neprikladno obukla, pa ju je tukao dok nije doživjela spontani pobačaj. Kad je sin saznao što je učinio, napao je oca, koji ga je ubio vlastitim rukama. Njegovo ludilo došlo je do vrhunca, ubojstvo vlastitog sina bacilo ga je u depresiju i samoću.
Karlo VI. imenovan je kraljem Francuske kada je imao samo 11 godina. U početnim godinama vladavine navodno je bio vrlo omiljen, pa je dobio nadimak Karlo Omiljeni, ali nakon što ga je preuzela ludost, dobio je ne tako simpatičan nadimak Karlo Ludi.
Očevici kraljevih prvih stanja ludosti govore da nije mogao podnijeti zvuk koplja dok bi putovao sa svojim ljudima. Na jednom putovanju iz nepoznatog razloga ubio je jednog od svojih vitezova, a nakon njega života je lišio još 10-ak ljudi. Nakon nemilog incidenta pao je u komu. Nakon što je izašao iz kome, nastavio je s ludim ispadima. Često nije znao tko je i što je, a još češće nije prepoznavao vlastitu ženu i djecu. Nekoliko mjeseci odbijao je kupanje, a poduže vrijeme tvrdio je da je od stakla.
Jednog od najpoznatijih otomanskih sultana Ibrahima I., nakon što je pušten iz Kafe (specijalni zatvor za nasljednike trona), odlučio je ubiti njegov brat, Murad IV. Ipak, ostavio ga je na životu jer je mislio da mu je braco prelud da bi bio ikakva prijetnja.
No, u vrlo kratkom vremenu ludi Ibrahim zamalo je cijelo carstvo doveo do kolapsa. Poznat po svojoj opsesiji prema debelim ženama, spiskao je bogatstvo u potrazi za najdebljom ženom na svijetu. Idealna kandidatkinja pronađena je u Gruziji ili Armeniji, a imala je preko 150 kg. Svojoj ljubimici nadjenuo je ime Sheker Pare (komad šećera). Ibrahim je bio toliko oduševljen da joj je dao vladinu mirovinu i naslov guvernera generala Damascusa. Kada je čuo glasine da su njegove konkubine švrljale s drugim muškarcima, dao je 280 članova svog harema potopiti u more. Viđen je kako iz palače kovanicama hrani ribe. Lud sto posto!
Princ Sado oženio se već u devetoj godini, a u 17. je dobio sina. Rođenjem sina naglo se razbolio i totalno prolupao. Razlozi bolesti mogu se pronaći u ne baš sretnom djetinjstvu. Njegov otac, kralj Koreje, mrzio ga je iz dna duše. Doslovno mu se gadio. Svaki put kad bi susreo sina, mijenjao bi odjeću, čistio uši i prao usta kako bi isprao gađenje na sina.
Ludost princa prvo je bila vidljiva kroz noćne more i deluzije. Te epizode bile su začinjene nasilnim napadima. U razdoblju od 22 godine, Sado je fizički zlostavljao svoje sluge i silovao sve žene koje bi ga odbile. Sve neistomišljenike ili one koji mu se jednostavno nisu sviđali dao bi ubiti. Ubijao i silovao po hiru, a nakon nekog vremena okomio se na vlastitu sestru, koju je redovito uhodio. U 27. godini ubio ga je otac, zatvorivši ga u skladište, gdje je nakon osam dana umro u samoći i agoniji.
Kralj George III. jedan je od najpoznatijih kraljeva Velike Britanije. Postao je prvi kralj Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske, te prvi kralj Hanovera. Bio je i posljednji monarh koji je svoju ulogu poglavara države shvaćao ozbiljno, a Britanci mu skidaju kapu jer je otpilio Amere donijevši proklamaciju kojom se ograničava širenje američkih kolonija prema zapadu. George je također ostao zapamćen po ludilu koje ga je zahvatilo u posljednjim desetljećima vladavine.
Poznat i kao Ludi Đuro, počeo je halucinirati, gubiti osjete, izvikivati prostote, postao nepristojan i grub, mrzovoljan, šutljiv, a sve zbog naglog mentalnog oboljenja. Tada su sumnjali na shizofreniju i maničnu depresiju, a danas se pretpostavlja da je obolio od porfirije. Porfirija je skupina od najmanje osam različitih bolesti koje djeluju na živčani sustav i kožu. Upadao bi u razna stanja koja bi samo on razumio, a koja bi ga držala nekoliko dana ili čak mjeseci. Posljednje godine života proveo je u izolaciji u dvorcu Windsor. Tumarao je sobama odjeven u čudnovate kapute, mrmljao sebi u bradu i ispijao alkohol.
Baci oko i na ovo! arti-201101200557006 arti-201012210578006 arti-201012090530006 arti-201011110070006 arti-201010200804006 arti-201012090530006
