Za slijepe su osobe pametni telefoni sa zaslonom osjetljivim na dodir dugo vremena bili nemoguća misija. Ali u proteklih nekoliko godina tehnologije prepoznavanja govora omogućile su korištenje tih mobilnih telefona bez ikakvih prepreka. Pametni su mobilni telefoni time postali uobičajeni u svakodnevici slijepaca, kao i kod korisnika koji nisu slijepi, piše Deutsche Welle. Ipak, mnogih aplikacija koje bi posebno pomogle slijepim i slabovidnim osobama još uvijek nema. Stoga su informatičari razvili softver koji bi trebao znatno olakšati svakodnevicu slijepim osobama koje imaju pametne telefone.
Od bezgotovinskog plaćanja do korisnih informacija
Izumitelj toga softvera je Erich Thurner, koji je dao glas elektronskim čipovima. I sam je slijep. Ostao mu je tek jedan posto vida. Želi nam demonstrirati kako funkcionira njegov softver. U nekadašnjoj berlinskoj zračnoj luci Tempelhofu posjećuje jednu povijesnu izložbu i stoji pred info-pultom, koji je pun tekstova i slika. Ali to mu kao slijepoj osobi ništa ne znači. Međutim, jedan maleni čip, takozvani transponder, koji je ugrađen u info-pult, omogućuje mu da čuje informacije.
Jednostavnom radiotehnikom se Thurnerov smartphone pretvara u vodiča u muzeju. Bežična, beskontaktna tehnologija kratkog dometa, skraćeno NFC (Near-Field-Communication), osmišljena je kako bi se omogućilo bezgotovinsko plaćanje pametnim telefonima. U međuvremenu je i programerima omogućen slobodan pristup tehnologiji NFC. No, programeri imaju i sasvim druge ideje kako koristiti tu tehnologiju, pojašnjava Erich Thurner. "NFC-čipovi mogu veoma brzo dati odgovore na upite: senzor prima signal i zatim preko NFC-transpondera šalje informacije natrag u mobitel. To meni kao slijepoj osobi pomaže da dobijem informacije."
Transponder pritom funkcionira jednostavno, poput bar-koda na pakiranju tjestenine. Kao što se taj bar-kod učitava na blagajni u supermarketu i pritom izbacuje cijenu proizvoda, isto tako reagira i mobilni telefon na te male čipove. Kad telefon prepozna čip, daje informaciju koju je pohranio NFC-transponder.
Hlače i košulje postaju odjeća koja govori
To funkcionira primjerice i kod lijekova. Thurner predstavlja primjer učitavajući svojim smartphoneom informacije s pakiranja jednoga lijeka, pri čemu ženski kompjutorski glas govori: "Aspirin, primjena: tri puta dnevno, rok trajanja: ožujak 2015." Takvi transponderi se mogu nalaziti u debitnim karticama, naljepnicama ili maloj dugmadi. Mogu pomoći i u kućanskim poslovima, te omogućuju da hlače ili košulje postanu odjeća koja govori. "Traperice, plave, lagano blijede", oglašava se ponovno ženski kompjutorski glas iz Thurnerovog smartphonea. NFC-čipovi taj glas dobivaju pomoću softvera Ericha Thurnera koji se zove Mindtags, a koji je zaslužan za to da se slijepim osobama tekstovi pročitaju ili da se reproduciraju audiodatoteke.
Za Thorstena Bräuera iz udruženja Prijatelji slijepih (Blindenfreunde e.V.) Mindtags je puno više od pukog jeftinog šaptača. "Možete tako svugdje postaviti informacije – i to vrlo jeftino. Zamislite da supermarketi imaju jedan takav čip ispred trgovine, na kojemu su akcijske ponude. Tako bi kupac mogao odlučiti hoće li uopće ući unutra i jesu li ponude dobre. Ali informacije se mogu plasirati i na pojedinačnim proizvodima. To zvuči banalno za one koji vide, ali to je za slijepe osobe od velike pomoći."
Samostalnije kretanje pomoću elektronskih naljepnica
Thorsten Bräuer razmišlja i o postavljanju elektronskih naljepnica na stupovima semafora. Te bi naljepnice slijepim osobama mogle reći kako se zove ulica u kojoj se nalaze ili mogu služiti kao putokaz. Slijepe bi se osobe tako mogle samostalnije kretati u svome okruženju.
Berlinska sociologinja Regina Franken-Wendelsdorf, koja isprobava Mindtags u muzeju, vidi još jednu prednost toga softvera u odnosu na klasične audiovodiče u muzejima: "Vrijednost je u tome što informacije možete ponijeti sa sobom. Jednog audiovodiča i informacije koje on daje ostavljam u muzeju kad završim obilazak. Međutim, ono što sam pohranila na mobitel, mogu ponijeti kući i informacije ponovno preslušati." A to zasigurno nije loša ideja kad nemamo baš puno vremena za posjet nekom muzeju.
