Rukometna legenda Veselin Vujović dao je velik intervju za srpski Kurir. Čudesan igrač koji bio najbolji strijelac u povijesti reprezentacije Jugoslavije sa 738 postignutih pogodaka otkrio je brdo zanimljivosti: "Da se razumijemo, nisam bio vitez na terenu, ali za pobjedu sam radio sve", rekao je u uvodu.
'Za koju godinu ponovno obrijati, čisto zbog žena'
"Ja sam prva brada grada. Chuck Norris je došao kasnije. Pamtim sebe bez brade, naravno. Imam i slike. Malo bi me ljudi prepoznalo, lice mi izgleda totalno drugačije. Mnogo mlađe. Tako da ću se za koju godinu ponovno obrijati. Čisto zbog žena, ha-ha-ha", nasmijao se i nastavio:
"Ovo se malo šalim, naravno, a sad kad me pitaš za moj život i neka moja prva sjećanja, iskreno, kada se pomene djetinjstvo, prvo se sjetim slobode. To mi je prva asocijacija - sloboda.
Roditelji su morali da te dozivaju: Dolazi ovamo! Imaš li ti kuću, mrkli je mrak?! i takve neke rečenice. A danas su djeca na mobilnim telefonima, takvih aktivnosti apsolutno nemaju. Sva djeca su igrama spretnosti ili okretnosti mogla da provere predispozicije za određenu vrstu sporta".
'Da igram, rukomet? Neću, to je grub sport'
"Potom su me prijatelji pozvali na srednjoškolsko rukometno prvenstvo grada. Ja kažem: Da igram, rukomet? Neću, to je grub sport. Nije to za mene. Kažu: Ima nas jako malo, aj’ dođi. „Ma, neću! Uporan sam. Međutim, nisam imao pametnija posla, uzmem opremu i sjednem na bicikl i - na utakmicu.
Stvarno, fali igrača. Preskočim ogradu, uđem na teren. Pobijedimo, a meni je pobjeda sve u životu! Kad pobijedim, i tada i danas, nema sretnijeg od mene. I na sreću, to se ponovi drugi, treći dan… Potom dođe legendarni trener rukometaša Lovćena Miško Popović i nas nekoliko pita da li bismo trenirali
A rukometaši su idoli Cetinja. Baš u tom periodu izrastem prilično i brat me opet zove na košarku. Ja bih. Pa sam tako od šest do osam trenirao košarku, a onda od osam do deset rukomet", zaključio je.
