Godinu dana ranije Bolt je iskočio u prvi plan i napravio prvi korak prema onome što će postati u razdoblju koje je slijedilo - legenda. Na mitingu u New Yorku je prvi put istrčao svjetski rekord na 100 metara, ali bila je to samo najava 'eksplozije' na Olimpijskim igrama u Pekingu gdje je osvojio zlatne medalje i na stotki (zanimljivo, također 16. kolovoza) i na dvostruko dužoj dionici. Pritom je u obje discipline srušio svjetski rekord: na 100 metara je on iznosio 9.69 sekundi, a na 200 metara 19.30.
Bljesnuo i četiri dana kasnije
Vrhunac forme jamajčanski je atletičar ipak dosegnuo godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Tog 16. kolovoza 2009. na rasporedu je bila finalna utrka na 100 metara, utrka koja će na kraju ući u povijest. Bolt je u cilj utrčao u vremenu 9.58 sekundi i postavio rekord koji, kako se sada čini, neće tako brzo biti srušen. Ostavio je iza sebe Amerikanca Tysona Gaya (9.71) i svoga sunarodnjaka Asafu Powella (9.84) koji, unatoč sjajnim rezultatima, nisu bili ni blizu zlata.
Munja je udarila i četiri dana kasnije. Tada je u finalu istrčao 200 metara za 19.19 sekundi što je također i dalje važeći svjetski rekord.
Legendu Bolta posljednji smo put na stazi na velikom natjecanju gledali ovaj mjesec. Oproštaj na Svjetskom prvenstvu u Londonu nije bio kao iz bajke jer je na 100 metara bio treći, a u štafeti 4x100 m se morao povući zbog ozljede, ali to nimalo nije potamnilo njegov sjaj i status jednog od najvećih atletičara i sportaša uopće u povijesti.
