Bodybuilding je u Hrvatskoj se već godinama nalazi na medijskim marginama, a naše konzervativno društvo ga uglavnom povezuje s macho muškarcima golemih bicepsa. Žene u ovom sportu uglavnom su bile rijetke, a one dovoljno hrabre da se okušaju u njemu suočavale su se s nizom stereotipa i predrasuda pa čak i šovinizmom.
Tako je bilo sve dok se na sceni nije pojavila Lara Santini, 25-godišnja Splićanka, koja je u svega nekoliko godina u ovom sportu srušila predrasude i dokazala kako djevojke mogu biti uspješne u bodybuildingu bez da izgube ženstvenost i eleganciju. Osim što je srušila tabue, Santini je Hrvatsku stavila na svjetsku kartu ženskog bodybuildinga.
Natječući se u kategoriji wellness fitnes, kategoriji u kojoj se traži sklad uz izraženost donjeg dijela tijela, kroz dvije i pol godine osvojila čak 17 zlatnih medalja, postala četverostruka svjetska prvakinja te se još dva puta stala na najviše postolje na Europskim prvenstvima.
Umirovila se sa samo 25 godina
Nakon što je prije nešto manje od pola godine po četvrti puta uzela svjetsku titulu, ova studentica posljednje godine Kineziologije u Zagrebu se povukla u mirovinu u dobi od samo 25 godina. Odlučila se posvetiti fakultetu te pokrenuti vrlo uspješan biznis s dvojicom kolega.
Kad su se dojmovi o bodybuilding karijeri ove iznimne sportašice slegli odlučili smo s njom porazgovarati o onom što njenim sportskim uspjesima, planovima i tretmanu bodybuilderica u društvu. Također, Lara nam je otkrila koliko vrhunski sport tog tipa utječe na privatni život i koliko odricanja zahtjeva te koliko se na elitnoj razini bodybuildinga može zaraditi.
Nedaleko od njenog radnog mjesta na Velesajmu smo u opuštenoj atmosferi porazgovarali i o izazovima s kojima se susrela tijekom rane faze svoje sportske karijere, a na posljetku je poslala poruku i drugim djevojkama koje razmišljaju o ulasku u bodybuilding.
Za početak nam reci kako si ušla u svijet bodybuildinga odnosno kako si se odlučila za jedan sport koji nije pretjerano raširen u Hrvatskoj, a pogotovo među ženskom populacijom?
Uvijek sam to gledala na fotografijama i pitala se kako bi bilo da ja probam nešto takvo. Nisam imala ni vremena ni hrabrosti dok nisam napravila pauzu na fakultetu i dok se nisam zaposlila. Volim nove izazove i tad sam sebi rekla da idem probati nešto novo. Zapravo, moj primarni cilj nije bio da ja osvajam medalje već da naučim nešto novo i steknem neka nova znanja koja će biti dobra podloga za budući posao kojim sam se planirala baviti, a to je trenerski posao koji radim sada.
U bodybuilding si ušla 2019. godine no ti si godinama prije bila u sportu. Koji su ti bili bazni sportovi prije no što si ušla u teretanu i počela se pripremati za natjecanja?
Ja sam u sportu već aktivna skoro 20 godina bez neke veće pauze. Kao mala sam počela trenirati gimnastiku, nastavila s atletikom no onda nakon toga mi više ništa nije bio izazov. Potom sam se sam par godina prebacila na crossfit koji je zadovoljavao moju želju za akrobatikom, snagom i eksplozivnošću i na kraju sam prešla u teretanu gdje se javila želja da pokušam nešto u bodybuildingu.
Nisam pala iz vedra neba, kao što se zna pričati i pisati da sam sve postigla u godinu, dvije dana. Nije to tako. Moja prednost je bila u tome što imam jaku bazu u osnovnim sportovima, a uz to imam i genetsku predispoziciju tako da se to svakako nije desilo preko noći.
Ja sam svoje obroke pripremala i planirala puno prije no što sam ušla u bodybuilding. Također, uvijek sam relativno intenzivno trenirala tako da sam taj početak aktivnog bavljenja time nije bila neka prekretnica u mom životnom stilu.
Drugim riječima, ništa ne dolazi preko noći pa tako ni tvoji uspjesi kojih je ruku na srce bilo zbilja mnogo. Imaš čak 17 zlatnih medalja od čega čak četiri zlata sa Svjetskih prvenstava. Za koju od tih titula bi rekla da ti je najdraža, a koju pak smatraš najvrjednijom?
Da imam 17 zlatnih medalja i jednu srebrnu u manje od tri godine. Svaki od tih uspjeha ima posebnu vrijednost. Prvi put kada sam pobijedila, nisam bila posve svjesna što se dogodilo tako da nisam mogla percipirati punu vrijednost toga.
Super je kad nešto osvojite, ali svaki put kad idete braniti osvojeno je još posebnije. Na neki način se borite protiv same sebe i to je nešto izuzetno. Pokušavala sam svakog puta biti što bolja. Najveći je izazov bio 2020. godine kada je korona eskalirala što je pripreme učinilo psihički jako teškima, jer do posljednjeg trenutka nisam znala hoće li natjecanja biti, a moraš raditi kao da će natjecanja biti.
Mislim da je posljednja svjetska titula ipak najdraža jer sam se za prvenstvo spremala nakon ozbiljne ozljede noge. Prije tog svjetskog sam potrgala sve ligamente u nozi i bila na štakama tri mjeseca. Nakon toga mi je jedina želja bila da se popnem na binu još jedan put. Sama sebi sam pokazala da me ni ozljeda ne može zaustaviti već da moja snaga volje može sve prevladati.
U najpopularnijim sportovima u Hrvatskoj, svjetska se prvenstva održavaju svake četiri odnosno dvije godine. Mnogi će se zapitati kako je moguće osvojiti čak četiri zlata na SP u samo tri godine? Možeš li nam pojasniti sustav natjecanja u bodybuildingu?
U bodybuildingu je Svjetsko prvenstvo svake godine. Ono što je bitno razumjeti je da su u ovom sportu juniori do 24. godine, a ja sam ušla u njega s 23. Tri su zlata seniorska, a jedno je juniorsko.
Osvojila sam dva europska zlata, a treće nisam jer mi se taman u tom periodu dogodila ta ozljeda o kojoj sam maloprije govorila. Prošlu sam godinu završila prva kad se zbroje sve bodovne liste u svijetu sa svih natjecanja za 2020. i 2021. godinu.
Na svjetskom prvenstvu nastupaju sve članice iz svijeta, a wellness fitness je relativno nova kategorija koja u početku nije bila tako popularna no sada je već vrlo raširena. Ono što mogu reći da sam osim titule svjetske i europske prvakinje osvajala i overall titule to je kada se unutar divizije okupe sve visinske pobjednice, najbolja od njih je overall šampionka.
Dojma sam da mnogi ne razumiju koliko je taj sport zapravo zahtjevan. Koliko odricanja traži bodybuilding ako u njemu želiš dosegnuti elitnu razinu?
Sad koliko je to teško? Znalo je biti tu po šest treninga tjedno, nekad i po 12. Što se tiče prehrane, ja sam uvijek hodala sa zdjelicama izmjerenim na vagi. Planirala sam obroke po par dana unaprijed.
Kad se bliži kraj nekih priprema često si gladan, jer tu su dijete česte, a kad si gladan nisi svoj. Sve na što si fokusiran je trening i hrana, a onda sve ostalo padaju u drugi i treći plan.
U tom periodu priprema pati privatni i društveni život iako nitko od nas to neće priznati. Pogotovo utječe na te stvari ta posvećenost sam sebi – kad ćeš jesti, spavati i trenirati.
To je tražilo od mene da stavim malo na pauzu i faks, ispite, posao. Nisam mogla primati klijente jer je sve vrijeme bilo posvećeno meni. Dosta to vremena iziskuje, a mislim da ljudi nisu ni svjesni toga kad se tek odluče ući u to. Ja sam se time bavila dok sam imala dovoljno vremena i novaca da si mogu priuštiti natjecanja, jer je to realno skup sport.
Sad si spomenula financijsku stranu tog sporta pa je logično pitanje može li se zaraditi u bodybuildingu?
Jednaka mogućnost da se dobiju novci natrag koje ste uložili u sve to je kao da igrate Eurojackpot. Samo prvi dobije nešto, a svi ostali odu praznih ruku. Čak ni to što prvi dobije nije neki novac. Vjerojatno drugoligaški nogometaš zaradi više u mjesec dana.
Za žene su izdaci u bodybuildingu ogromni. Bikini dođe između 300 i 700 eura, štikle 100 eura, boja, odlasci na natjecanja, kotizacije. Jako se puno daje, jako malo dobiva natrag osim ako niste najbolji na svijetu ili u Europi.
Kako je tvoja okolina reagirala kada si počela ići na natjecanja?
Imali su predrasude, ali s vremenom, kako sam se vraćala doma sa zlatom i kada su vidjeli koliko meni to ide i koliko ne utječe na mene, u smislu, da sam i dalje ja, su s vremenom zapravo podržali. Teško je ne podržati, kada djetetu svira himna.
To je prije tri godine bila nekakva taboo tema, ali mislim da sam svojim angažmanom uspjela to iznijeti u javnost, srušiti neke barijere i tabue. U to se vrijeme bodybuilding isključivo percipirao kao sport za muškarce u kojem nema mjesta za žene, a one koje su bile u tome su smatrane muškaračama i smatralo se da moraju izgledati poput muškaraca.
Cijela ta percepcija je bila pokazatelj da ljudi nisu bili upoznati sa sportom i kategorijama. U početku sam često slušala opaske poput 'a baviš se bodybuildingom, uopće ne izgledaš tako'. Mene kad čovjek vidi, jasno mu je da se bavim sportom, ali ne uklapam se u tu ideju bodybuildinga kakvu su ljudi imali kada sam se ja time počinjala baviti.
Mislim da sam u posljednje tri godine to uspjela približiti ženama. Vidim da sve više treniraju i da su sve više aktivne te da imaju tendenciju da se okušaju u tom sportu.
Nakon posljednjeg svjetskog prvenstva si se povukla pa evo otkrij nam je li riječ o mirovini ili je to tek pauza?
Mene to dosta ljudi pita. Ja stvarno nisam isključiva po pitanju ničeg pa tako ni tog. S obzirom na to da sam osoba koja stvarno voli nove izazove, ja ću sebe vjerojatno izazvati na neki način. Pitanje je vremena…
Smatram da je bolje napraviti pauzu kad dođe do psihičkog zasićenja kao što je u ovom slučaju došlo meni nego da nešto bude forsirano i da to stvarno zamrziš, to što si radio. Ja stvarno posljednje pripreme toliko nisam uživala u treningu i radila sam to zato što sam morala, a ne zato što sam željela. Ja sam sebi obećala još na početku 2019. da onog trenutka kad ovo meni prestane biti zadovoljstvo, da ću stati. Ne trajno, ali da ću stati dok mi se ne vrati želja i poriv da opet pokušam.
S vremenom, nakon tri godine, s obzirom na to da sam osvojila sve što se moglo, malo sam izgubila motivaciju, jer mi nije više predstavljalo izazov. I kažem, naposljetku, malo mi je psiha patila i sve i to konstantno odgađanje posla i faksa, jednostavno je u meni budilo tu neku nervozu tako da sam jednostavno odlučila prvo riješiti faks, posao i onda kad to dvoje stabiliziram, vjerojatno se vratit.
Spomenula si da si dosta doga naučila kroz natjecanja i bavljenje sportom. Imaš i stručnu bazu s obzirom na to da završavaš Kineziologiju te si stvorila posao sama sebi. O kakvom je poslu riječ?
Moj primarni cilj je i bio prilikom ulaska u ovo da naučim nešto kroz praksu, jer iz knjiga je često vrlo teško iščitati neke stvari. Relativno često se teorija i praksa razilaze, a ja sam kroz ovaj period savladala i jedno i drugo.
Izgradila sam i ime koje je u ovom sektoru prepoznatljivo i pomaže mi u poslu koji sad radim. Moram priznati da otkad sam uzela pauzu potpuno sam se posvetila rješavanju fakultetskih obaveza i započinjanju biznisa. Vodim svojih 13 privatnih klijenata u teretani i preko 40 online klijenata s čim sam jako zadovoljna.
Sad kad završim i fakultet onda će to ići i dalje. Nije mi plan stati na tome. Vidim da kroz to imam mogućnost pomoći ljudima i promijeniti njihove životne navike kako bi bili sretniji i zadovoljniji. Ispunjava me to što ljudima kroz trening mogu vratiti balans u život i pomoći im da vide da nije zdrav život priprema za natjecanje već pronalazak ravnoteže. Nekako sam u tome pronašla sebe.
To je obrt StrenghtQ u kojem surađujemo Kristijan, Ivan i ja. Ja sam zadužena za ženski dio klijenata, a oni za muške. Svi zajedno imamo preko 200 online klijenata, a ako uzmemo u obzir da smo aktivni kraće od godinu dana možemo reći da nas ide sjajno.
I za kraj, što bi poručila drugim djevojkama koje bi se željele baviti bodybuildingom?
Tko god ima želju da se natječe treba probati. Da nisam pokušala vjerojatno ne bi saznala da mogu u tome biti dobra. Nisam se vodila tuđim mišljenjem već isključivo svojim. Isto savjetujem i svima ostalima.
Bodybuilding kao i svaki profesionalni sport sa sobom nosi neke posljedice pa u tom procesu izaberete kvalitetnu osobu koja će vas voditi kroz to, koja neće narušiti vaše zdravlje i koja će vas usmjeriti u pravom smjeru. Ja sam imala sreću da sam naletjela na sjajnog trenera, Borisa Presečkog, koji me vodio tri godine i koji me naučio mnogo toga.
Idite pametno u to i imajte realna očekivanja. Najbitnija stvar je da trenirate za sebe, a ne za druge. Također pripremite se na jako puno odricanja, financijskih izdataka i mijenjanja životnih navika. Nemojte u ovo ulaziti zbog novca, jer se nećete usrećiti
