Najdugovječniji Tuđmanov premijer (bio je predsjednik vlade pet godina) već je u prošlom mandatu postao i najdugovječniji predsjednik HOO-a. Ostane li na čelu HOO-a do kraja ovog mandata ostvarit će teško dostižnih 18 godina (!?!) na poziciji prvog čovjeka hrvatskog sporta.
Za "sportskog" dužnosnika kojeg ne vole ni sportaši, ni mediji, ni politika to je, priznat ćete, doseg vrijedan istinskog divljenja. Nije, međutim, potrebno pisati knjige, pa čak ni previše opširne disertacije o tome kako mu to uspijeva.
Glavni alat mu je ostavio još jedan dugogodišnji uzurpator hrvatskog sporta i stranački pajdaš, Antun Vrdoljak, kad je još tijekom osnivanja HOO-a izabrao talijanski model ustroja sporta. A prema njemu je olimpijski odbor ujedno i krovna udruga nacionalnog sporta.
Frapantna sličnost s Blatterom!
To je Mateši omogućilo da tijekom godina, osim 39 saveza olimpijskih sportova, u Skupštinu HOO-a "utrpa" još i 34 saveza neolimpijskih sportova, od kojih za neke niste ni znali da postoje, a neki uistinu i ne postoje osim na papiru. Tu su, dakako, još i predstavnici 21 županijske zajednice sportova.
Naime, i u Fifi i u HOO-u je prenaglašen utjecaj malih i sasvim beznačajnih saveza. Kod Blattera su, tako, glasovi Montserrata, Butana, Maldiva, Samoe, Omana i Grenade vrijedili jednako kao i oni Njemačke, Brazila, SAD-a, Australije, Španjolske i Engleske. Kod Mateše, pak, aikido, kriket, sambo, ribolov na moru, wakeboard, squash i wushu mogu preglasati atletiku, košarku i rukomet.
Nadalje, Blatter je dotacijama od 100 tisuća dolara za razvoj nogometa u spomenutim zemljama imao trajno zajamčene njihove glasove, dok Mateša sa 100 tisuća kuna ili manje godišnjih dotacija nekim jedva postojećim savezima ima njihovu trajnu podršku i kimanje glavama na sjednicama Skupštine HOO-a.
Osim toga, ni Blatter ni Mateša nikad nisu osjećali nikakvu odgovornost, pa ni sitniju nelagodu, zbog skandala svojih bliskih suradnika i podređenih. Blatter, tako, nije bio ništa kriv za milijune dolara koje su zamračili njegovi dopredsjednici Jeffrey Webb i Eugenio Figueredo, a Mateša se čudom čudio kad su ga prozivali zbog marifetluka Milana Kolmana iz Hrvatske olimpijske akademije i Franje Prota, sad već bivšeg člana Vijeća HOO-a i bivšeg predsjednika Hrvatskog taekwondo saveza.
Naravno da Blatter nije vidio ništa sporno ni u trgovanju marketinškim i televizijskim pravima za Svjetska nogometna prvenstva, baš kao što ni Mateši nije bio problem kad, primjerice, banka ovrši HOO zbog 800 tisuća kuna kreditnih dugova Sportske televizije.
Blatter je unatoč svemu, odnosno baš zato, na čelu Fife bio 17 godina, a bio bi tamo i danas da se za njegove malverzacije nisu zainteresirali FBI i američka financijska policija. Mateša će, rekosmo već, na čelu HOO-a ostati možda i dulje – 18 godina.
"Opozicija" sagnula glavu i predala se
Dodamo li svemu navedenome i nepostojanje kriterija za raspodjelu novca sportskim savezima, birokratski teror glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, sukob čelnika HOO-a sa čak tri zadnje Hrvatske vlade, sumnjive odvjetničke honorare, kontinuirano odbijanje financijskih i programskih izvješća HOO-a i u Vladi i u Saboru (za što ne postoje nikakve sankcije!), posuđivanje novca od Mamića, stalno gunđanje sportaša, trenera i sportskih dužnosnika, iznimno loš status u medijima..., morate se zapitati – kako? Kako je moguće da Mateša stalno bude biran za predsjednika, čak i bez protukandidata?
To bi trebalo pitati one koji glasuju. I koji su mahom u nekim svojim sitnijim ili krupnijim aranžmanima s predsjednikom. Ili se ne bi htjeli nikome zamjerati. Ili se boje da im u "kopanju" neće doći ni ono malo što im dolazi. Ili im je Mateša obećao mjesto u Vijeću HOO-a. Ili..., ili... Ili je, možda, riječ o štokholmskom sindromu.
Što se tiče eventualnih protukandidata (kojih nema još od 2004. godine), svakom su potencijalni predlagači i njihovi "savjetnici" pronašli neku manu. Jedini koji je većini bio prihvatljiv (a riječ je o jednom bivšem ministru) tražio je, pak, jamstva (!?) da će uistinu biti izabran za predsjednika. I tako...
U svakom slučaju, kad vam se sljedeći put neki sportski dužnosnik požali zbog besparice ili nekog drugog problema koji muči njegov sport, nikako ga nemojte žaliti niti s njim suosjećati. Pitajte ga samo gdje je bio 6. listopada 2016...
