Redakciji portala Sportski.net javio se navijač Dinama (podaci poznati redakciji) koji je upozorio na problem ulaska na stadionu u Kranjčevićevoj. Redarske i policijske snage nisu dozvolile navijaču ulazak na stadion s majicom na kojoj je prekrižena slika Dinamovog izvršenog predsjednika Zdravka Mamića.
"Gospodo policajci, ako nije zabranjeno hodati s tom majicom ulicom, zašto je ona zabranjena na stadionima na kojima igra Dinamo? Zašto se policija i zaštitari ponašaju kao da su iznad zakona? Ako građani koji Vas hrane i oblače, pokazuju poštovanje prema Vama, zašto vi ne vratite istom mjerom i ne počnete razmišljati svojom glavom a ne samo izvršavati naloge jedne osobe?", pita se Dinamov navijač.
Njegovo pismo donosimo u cjelosti.
Poštovani,
pišem Vam u nadi da ćete objaviti moj osvrt na jučerašnju utakmicu Lokomotive i Dinama odigranoj na stadionu u Kranjčevićevoj ulici kojoj sam i sam prisustvovao. Moja priča počinje onako kako počinju i većine priča velikog djela navijača koji posljednjih godina pohode Dinamove utakmice. Iako odavno zaražen utakmicama i odlaskom na iste, u posljednje vrijeme prije svake se utakmice pitam ima li smisla još jednom prolazit svu tu torturu pri ulasku na stadion, a onda gledati preplaćenu legiju stranaca kojoj je Dinamo samo prolazna stanica, i koji vjerojatno nikad neće doživjeti onaj huk s tribina koji je još ne tako davno živio na Maksimiru ali i na svim stadionima na kojima je gostovao Dinamo.
Toliko puta sam već sam sebi rekao da ne želim prisustvovat toj lakrdiji od lige i svjedočit samovolji jednog čovjeka i njegove obitelji, ali nekako uvijek prevlada onaj prkos i ponos koji mi ne dopušta da samo tako odbacim ono što sam volio cijeli svoj život. Tog petka nazvao me prijatelj, koji inače pripada onom "običnom" dijelu navijača, koji na stvari u i oko kluba gledaju nešto drugačije nego "ekipa s istoka". Nakon dobrih pola sata nagovaranja pristao sam otići s njim pogledati utakmicu, ali iz perspektive "običnog" gledatelja.
Iako je Dinamo i odnos kluba s navijačima predmet brojnih rasprava na našim zajedničkim druženjima, nije doživljavao ozbiljno moje priče o strogim kontrolama, torturi i maltretiranju pri ulasku na istočnu tribinu maksimirskog stadiona. Krenuvši prema našem odredištu naivno sam se nadao kako će daleko od Maksimira ta sva sila biti kud i kamo blaža. Hodajući prema stadionu na svakom koraku mogle su se primjetiti brojne snage organa "reda i mira", u najmanju ruku kao da gostuje klub iz susjedne nam države.
Prijatelj ne naviknut na gužvu oko kupnje ulaznica (već dugi niz godina kupuje godišnju ulaznicu za zapadnu tribinu) nervozno pogledava prema meni pitajući me hoćemo li stići na početak utakmice. Razlog velike gužve nije naravno bila navala gledatelja već otvorena samo jedna blagajna za prodaju ulaznica gdje bi i 20 gledatelja napravilo gužvu, a kako neće par tisuća onih koji su tog petka odlučilo u ova teška i recesijska vremena izdvojiti 60 kn kako bi pogledali "gradski derbi".
Nakon što smo napokon kupili karte i čekali na ulazak dobrih pola sata, dolazimo do redara koji nas pregledavaju. Nakon što sam pregledan od strane mlađeg redara, on zahtjeva da otkopčam svoju majicu s kapuljačom što ja bez pogovora i činim. Tu nastaje problem. Ispod te majice nalazila se kratka majica sa prekriženim izvršnim predsjednikom Dinama, koja je ujedno izraz mog stajališta prema njegovoj politici načinu vođenja kluba (s kojim se neko može, a i ne mora slagat)."Ova majica ne može!", odbrusio mi je bez ikakvog objašnjenja.
Na moje inzistiranje da mi objasni razlog ovakve odbijenice, odgovor je šturi i nekonkretan: "Takav smo nalog dobili". "Ali gdje Vam je zakon kojim mi to možete zabranit?", i dalje uporno inzistiram na odgovoru. "Zakon je iza nas.", odgovara pokazujući mi na interventnu policiju koja se nalazila iza njega. Ne odustajem i tražim od njega da mi pozove svog nadređenog nadajući se da će mi on moći objasniti razloge zbog kojih ne mogu ući na stadion. Nakon par minuta čekanja dolazi gospodin koji samo baca pogled na majicu i kaže: "Ne možeš s tim unutra."
Iako me ovakva situacija prilično iritirala, i dalje sam maksimalno pristojan i uljudan ne želeći izazvati bilo kakav nepotrebni sukob. Tražeći konkretan odgovor na pitanje zašto mi se brani ulazak na stadion, i koji zakon kršim ovom majicom, nikako ne uspijevam dobiti odgovor koji bi me zadovoljio:"Takvo je pravilo kuće. Možeš skinuti majicu i onda ući na stadion." Bezuspješno uvjeravam gospodina kako ne postoji zakon koji mi zabranjuje ovakvu majicu i kako njome nikoga ne vrijeđam već izražavam svoj stav koji ničim ne krši niti jedan zakon RH.
Iako vidno zbunjen, kao naučenu frazu ponavlja kako je to pravilo kuće i da ne mogu unutra s tim. Vidjevši da neću tako lako odustati bez da mi se kaže konkretan odgovor na moje još konkretnije pitanje u cijelu se priču uključuje pripadnik interventne policije na kojeg mi je prije 10-ak min. pokazivao zaštitar. Izrazito bezobrazno i neprofesionalno počinju prijetnje o privođenju i prekršajnoj prijavi. Pošto sam student prava i dovoljno dobro poznajem materiju o kojoj smo se sporili, moje pitanje sada je bilo usmjereno na interventnog policajca koji se uključio u naš "sukob": "Zbog čega ćete me privesti? Kakav prekršaj ja činim ako tražim da mi nadležna osoba objasni zašto ne mogu ući na stadion?".
On se čak nije ni trudio dati mi odgovor već je i dalje prijetio dok su se njegovi kolege već spremale na intervenciju. Shvativši da ništa neću postići jer odgovor sigurno dobiti neću, skidam majicu i ostavljam je kod djevojke koja prodaje karte uz obećanje da će je čuvati do kraja utakmice. Iako svjestan da neću doznati koji to zakon kršim prije samog ulaska okrećem se prema policajcu i postavljam mu posljednje pitanje koje ovim putem postavljam i svim policijskim službenicima i njihovim nadležnim službama:
"Gospodo policajci, ako nije zabranjeno hodati s tom majicom ulicom, zašto je ona zabranjena na stadionima na kojima igra Dinamo? Zašto se policija i zaštitari ponašaju kao da su iznad zakona? Ako građani koji Vas hrane i oblače, pokazuju poštovanje prema Vama, zašto vi ne vratite istom mjerom i ne počnete razmišljati svojom glavom a ne samo izvršavati naloge jedne osobe? "
Pitanje je ostalo ne odgovoreno, ali valjda će i policija početi raditi u službi svih svojih građana, a ne samo jednog čovjeka.
