"Za Argentince, uspjeh je - Svjetsko prvenstvo. I ništa više."
I eto ga, u jednoj rečenici, izrečeno olako, na ulicama Buenos Airesa, sve što trebate znati o Argentini i njenom odnosu prema svojoj reprezentaciji.
Prije Argentine - Austrija 34., Mađarska 54. i Nizozemska 74.
Faktografija je odavno poznata, ušivena u nacionalni imaginarij: tri uzastopna finala, dva izgubljena nakon jedanaesteraca, jedan nakon produžetaka. Niti jedan trofej. Tridesetima je, prije nego je fašizam uništio židovske intelektualne kružoke u bečkim kavanama, nogometnim svijetom harao austrijski Wunderteam.
Dvadeset godina kasnije, u pedesetima, mađarski Aranycsapat (Zlatna momčad) i Puškaš marširali su Europom i mijenjali nogometnu povijest. Dvadeset godina nakon Mađara, Johan Cruijff i njegova Nizozemska predstavili su svijetu totalni nogomet i igrali kao nitko prije njih. Sve tri reprezentacije ostat će zapamćene kao jedne od najboljih svih vremena, ali niti jedna nije nikada postala svjetskim prvakom. Četrdeset godina dijelilo je Austriju, Mađarsku i Nizozemsku, a ujedinjavalo ih je to što će ih se prozvati velikim nerealiziranim momčadima.
Messijeva Argentina nije atraktivna poput Nizozemske iz sedamdesetih, ona neće promijeniti tijek nogometne povijesti poput Mađara u pedesetima, niti će se oko nje stvoriti nostalgičarska mitologija kao oko predratne Austrije, ali i ona je na putu da postane jedna od velikih nerealiziranih momčadi, prva u 21. stoljeću.
U centru svega - Leo Messi
U centru svega, kao tiho i usamljeno oko južnoameričke temperamentne oluje, stoji Lionel Messi. Maradonin omaleni nasljednik vrlo je vjerojatno najveći igrač svih vremena, ali sa Argentinom nije ništa uspio osvojiti.
"Leove oči ne funkcioniraju poput tvojih ili mojih. One gledaju s jedne strane na drugu, poput ljudskih. Ali one istovremeno gledaju na svijet odozgo, poput ptice. Ne razumijem kako je to moguće", napisao je za svog kapetana Angel Di Maria, koji je zbog ozljede morao propustiti to sudbonosno finale 2014 – finale prije kojeg je Di Maria poderao pismo njegovog tadašnjeg kluba, Reala iz Madrida, u kojem je pisalo da ne smije igrati ne bi li pogoršao ozljedu.
Argentina je na rubu provalije
Danas, nešto manje od četiri godine kasnije, Argentina je ponovo na rubu provalije. U kvalifikacijama su se mučili, pobijedivši samo jednu od osam utakmica bez Messija, ne bi li ih kapetan sam samcat spasio hat-trickom u posljednjem kolu protiv Ekvadora.
U Rusiji, prvo se dogodio Island – blijedi remi i Messijev promašeni jedanaesterac, a onda se provalija otvorila. Protiv Hrvatske, Argentina je izgledala kao birtijaška momčad, bez strukture, plana ili organizacije. U utakmici koju je Hrvatska dobila sa 3-0, a mogla je i sa više, Leo Messi je izgledao – kao običan smrtnik.
Odgađa li se samo ono što je neizbježno?
Pobjeda nad Nigerijom donijela je Argentini drugu šansu, u osmini finala protiv Francuske, ali pitanje koje si cijela Argentina postavlja je: je li riječ samo o odgodi neizbježnog? Ima li u nogama Lea Messija još dovoljno magije da izvede još jedno čudo, protiv Francuske kojoj vezu kontroliraju N'golo Kante, Blaise Matuidi i Paul Pogba, koja ima najbolji napad turnira?
Odgovor na to pitanje vjerojatno će, ponovo, ovisiti samo o jednom čovjeku – Lionelu Messiju. I upravo tu leži najveći problem argentinskog nogometa – imati najboljeg igrača svih vremena istovremeno je blagoslov, ali i problem. Paulo Dybala rekao je u jednom intervjuu da Argentina igra loše jer je Messi "jednostavno predobar", što znači da mu svi instinktivno daju loptu, ignorirajući taktički plan, raspored linija i dogovor s trenerom. Međutim, čak niti Leo Messi ne može sve sam.
'Sampaolija je slomio opseg zadatka'
Uostalom, Argentina je momčad čiji prvi vratar, Sergio Romero, nije bio starter u svoja posljednja tri kluba, koja nije proizvela elitnog beka još od Javiera Zanettija, a čiju kralježnicu u veznoj liniji čine Javier Mascherano, koji sa 34 godine igra u Kini, i Lucas Biglija, koji je zagazio u 33.
U grupnoj fazi, djelovalo je kao da Sampaoli nema plan, kao da ga je veličina situacije, herkulovska težina pothvata, u potpunosti slomila. Protiv Islanda smo samo na momente vidjeli najavljivanu radikalnu 2-3-3-2 formaciju, sa visoko pozicioniranim bekovima. Protiv Hrvatske, Sampaoli se vratio u utočište sigurnije 3-4-3 formacije i u potpunosti izgubio konce utakmice. U utakmici sa Nigerijom konačno je u vatru gurnuo Evera Banegu, najtalentiranijeg argentinskog veznog igrača, ne bi li oslobodio Messija bliže suparničkom golu. Ta veza bit će ključ i protiv Francuza.
Argentinci su nacija koja slavi nogomet poput niti jedne druge, ali sva strast na svijetu nije dovoljna da od duboko disfunkcionalne momčadi stvori kandidata za titulu. Jednostavno rečeno - Argentinci pred svoje igrače stvaraju imperativ pobjede, ali to nije realan doseg ove reprezentacije, a kada očekivanja milijuna prestani imati uporište u stvarnosti, nastaje konflikt.
Francuska, ipak, nije oduševila
Francuska, s druge strane, nije oduševila, niti je pokazala išto da bi opravdala status jednog od favorita prvenstva. Njihova prednja linija, sastavljena od Griezmanna, Dembelea i Mbappea, na papiru je najbolja na turniru, ali taj status nije potvrdila za sada. U teoriji, njih trojica trebala bi funkcionirati kao slobodna jedinica, izmjenjivajući pozicije i razvlačeći obrambene igrače van pozicije.
U praksi, Francuska je djelovala najopasnije kada bi fokalnu točku njenog napada činio Olivier Giroud, staromodna devetka, koja je dobra u skoku i duelu, ali i služi kao svojevrsni pivot s kim se mogu trkači iz veze povezivati.
Nastavak sna ili tragedija
Pa ipak, postoji dojam da je ova Francuska, makar slabo trenirana i bez jasnog sistema, pojedinačno prejaka za Argentinu. Pogotovo kada uzmemo u obzir sporost u argentinskoj obrani i manjak zaštite iz vezne linije, koju i dalje pružaju samo ostarjele noge Javiera Mascherana. Odgovor ćemo dobiti danas.
Di Maria je napisao kako je bilo teško vidjeti reakciju u Argentini nakon poraza protiv Hrvatske, kako to nije zdravo okruženje. Ukoliko Messi ne izvede još jedno od svojih čuda u modro-bijelom dresu, morat će se pripremiti na još goru paljbu iz domovine. Na više načina od jednog, utakmica protiv Francuske za ovu Argentinu predstavljat će tragediju ili nastavak sna.
'Argentina je više počela cijeniti 'm**a' od talenta'
Jorge Valdano, koji je postigao pogodak u finalu koje je Argentina pobijedila 1984., napisao je kako je argentinska tragedija u tome što su počeli više cijeniti "muda" od talenta, što pred svog najvećeg igrača stavljaju neizdrživi pritisak, unatoč činjenici da on godinama drži ovu reprezentaciju u vrhu. Kako je žalosno što je nacionalna histerija uvjerila i samog Messija da je dužan isporučiti Svjetsko prvenstvo, nakon svega što je napravio za Argentinu. Protiv Francuske, taj pritisak, koji se može mjeriti sa onim kojega je u davno doba na svojim leđima nosio Atlas, će ili u potpunosti slomiti Argentinu, ili im dati novi život.
Međutim, možda će s dovoljnim vremenskim odmakom i ova momčad zauzeti svoje mjesto u nogometnoj povijesti. Četrdeset godina nakon Crujjfove Nizozemske, u dijakronijskom nizu, uz bok Austrije i Mađarske, kao jedna od slavnih nerealiziranih momčadi.
