Bilo je to zemljište koje je prekrivalo ljekovito blato i vrtovi u kojem su se uzgajale rajčice, luk i paprike. 'Na Poljudu sadi, ali ne gradi', govorilo se tad po kalama i kaletama no usprkos tome izniknuo je upravo tu kolosalan stadion. Gradilo se od 6 ujutro do 10 navečer, svaki dan bez obzira na vremenske uvjete. Kako bi se došlo do tvrdog tla kopani su temelji u dubinu od čak 22 metra, a sigurnosna testiranja koja su provedena nakon što je stadion završen dovela su do zapanjujućih saznanja. Naime, Jugoplastika je napravila goleme plastične balone koji su napunjeni vodom te su ih kotrljali niz tribine simulirajući navijačko ludilo u trenucima nakon postignutog gola i zaključak je bio da konstrukcija može podnijeti čak 150 tisuća ljudi.

Ipak, inicijalno Poljud je napravljen s kapacitetom od 50 tisuća da bi naputkom UEFA-e kasnije smanjen na nešto više od 34 tisuće. Zanimljivo je da rekord i dalje drži dvoboj protiv Dinama 1982. godine kada je prema svjedočanstvima na tribinama bilo 65 tisuća gledatelja.

Danas, 43 godine nakon otvorenja Poljud i dalje impresionira. Ostario je, pomalo oronuo, ali i dalje je najljepši stadion u ovom dijelu Europe. Kroz protekla četiri desetljeća zavrijedio je kultni, ali i kulturni status te bez ustručavanja možemo reći da se prometnuo u epsko mjesto hrvatskog sporta.