Međunarodni olimpijski odbor (MOO) zabranio je u utorak Rusiji sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu zbog brojnih dokaza o sustavnom korištenju dopinga ruskih sportaša. Samo dio ruskih sportaša, oni za koje se dokaže da ni na koji način nisu upleteni u dopinške skandale, moći će nastupiti u Južnoj Koreji, ali pod olimpijskom zastavom.
Suspenzija takve sportske sile svakako je jedan od najvećih skandala u olimpijskoj povijesti, a mi smo se tim povodom prisjetili još nekih afera koje su imala politički prizvuk.
Hitlerove Igre
MOO je 1931. dodijelio domaćinstvo Olimpijskih igara 1936. Berlinu. Međutim, kad je dvije godine kasnije Adolf Hitler postao njemački kancelar, sve je više političkih organizacija i civilnih udruga počelo pozivati na bojkot ili oduzimanje organizacije Igara Berlinu. Bilo je jasno da Hitler namjerava iskoristiti OI za propagandu nacizma i dokaz superiornosti arijevske rase. U prvi je plan na kraju izbio američki tamnoputi atletičar Jesse Owens koji je pred Hitlerovim očima osvojio četiri zlatne medalje, a oko cijele se priče nastao mit. Do danas je ostalo nerazjašnjeno je li Hitler pružio ruku Owensu i je li mu mahnuo, kao što je to kasnije prepričao sam atletičar. U svakom slučaju, puno je veći problem bio što su Amerikanci iz šatfete izbacili dvojicu Židova - Sama Stollera i Martyja Glickmana, vjerojatno kako se ne bi dodatno zamjerili Hitleru.
Stisnute šake Smitha i Carlosa
Tamnoputi američki atletičari Tommie Smith i John Carlos, osvajači zlata i bronce na OI u Ciudad de Mexicu 1968., izazvali su skandal kada su tijekom intoniranje himne pognuli glave i podigli u zrak šaku na kojoj je bila crna rukavica. Bilo je to tzv. 'crnačko salutiranje' koje je popularizirao tadašnji pokret za ravnopravnost Afroamerikanaca koji je djelovao uz slogan 'Black Power'. Smithu i Carlosu se priključio i srebrni Australac Peter Norman koji je nosi bedž kojim je podržao projekt borbe za ljudska prava. MOO je prijetio da će izbaciti američku reprezentaciju s Igara ako Smith i Carlos odmah ne budu poslani kući, na kraju su obojica suspendirani, ali ih je javnost doživjela kao junake, a u godinama koje su slijedile su postali simbol borbe protiv rasizma.
John Carlos i Tommie Smith
Bojkot Igara 1976.
Nakon što su novozelandski ragbijaši 1976. odradili turneju po Južnoafričkoj Republici, čime su neizravno dali podršku tadašnjem režimu apartheida, afričke su zemlje tražile suspenziju za Novi Zeland. Kada je MOO to odbio, 22 afričke zemlje su odlučile bojkotirati Igre u Montrealu.
Bojkot Igara 1980.
Najpoznatiji bojkot u olimpiskoj povijesti dogodio se 1980. godine. Američki predsjednik Jimmy Carter je pozvao na bojkot Igara u Moskvi zbog sovjetske invazije Afganistana 1979. godine. Mnogi su ga poslušali pa je tako u Moskvi sudjelovalo samo 80 zemalja, a 62 koje su imale pravo nastupa su zaobišle prijestolnicu SSSR-a.
Bojkot Igara 1984.
Četiri godine kasnije SSSR je uzvratio udarac Amerikancima, pozvavši svoje saveznike na bojkot Igara u Los Angelesu. Na koncu se 14 zemalja odazvalo pozivu SSSR-a, a kao službeni razlog za bojkot su navele loše mjere osiguranja. Jedina članica Varšavskog pakta koja je sudjelovala na OI u Los Angelesu bila je Rumunjska.
Korupcijski skandal u Salt Lake Cityju
Glavni grad američke savezne države Utaj dobio je domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara 2002. u vrlo kontroverznim okolnostima. MOO je izbacio 12 svojih članova nakon što je dokazano da su primali vrijedne darove kako bi dali glas Salt Lake Cityju. Za promjenu domaćina Igara bilo je prekasno, ali ovo je svakako ostala jedna od najvećih sramotau povijesti olimpijskog pokreta.
