Iako će ga se mnogi najprije sjetiti iz dva velika hita Guyja Ritchieja, 'Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške' te 'Zdrpi i briši', Vinnie Jones je i prije toga, za vrijeme nogometne karijere već postao sinonim za oštre udarce, stav bez gluposti i tipičnog 'tvrdog čovjeka'.
Međutim, u današnje vrijeme jedina bitka koju nekadašnji igrač Wimbledona, Chelseaja i Leedsa želi dobiti je ona s mentalnim zdravljem.
"Na početku neke karijere sve je prilično lijepo jer nema pritiska i nema očekivanja. Tako je isto kao kad igrači počnu igrati. Od njih nema nikakvih očekivanja. Ali, problem je što ih odmah grade da idu na vrh. Tako da postoji samo jedan put gdje mogu ići dalje, a to je - j**eni pad", rekao je 59-godišnji Jones pa nastavio:
"Isto je i s nogometnim navijačima. Nisu samo nogometaši u pitanju - da se ne zavaramo. Imamo ljude koji idu i gledaju utakmice, a koji imaju isto toliko problema u životu kao i ovi profesionalni nogometaši. Neki profesionalni nogometaši primaju 200.000 funti tjedno, a možda postoje ljudi s istim problemima koji primaju 200 funti tjedno. Problem je i dalje isti."
Nakon što je tijekom svoje igračke karijere nastupio preko 500 puta, Jones nikada nije bježao od svjetla pozornosti - što objašnjava zašto se kasnije preselio u glumu. No, i sam priznaje da se suvremeni nogometaš suočava s izazovima na koje nikad nije navikao te zbog toga potiče igrače i navijače da više pričaju.
"Danas su ovi mladi nogometaši rock zvijezde. Kada djeca i odrasli u današnje vrijeme odu gledati nogometnu utakmicu, to je kao da idu gledati koncert. Nije bitno je li to Queen, The Who ili Madonna, ili tko god već, kad idu na utakmicu, to je njihovo opuštanje. To je njihovo sretno vrijeme, znate, a ovi momci sada su rock zvijezde! Dakle, mislim da klubovi sada rade puno više jer u moje vrijeme ovakvih savjeta nije bilo. Znate, sve smo kao mladići rješavali sami. Nismo razgovarali", rekao je umirovljeni velški nogometaš, rođen u Engleskoj pa nastavio:
"Fash (John Fashanu) je bio moj cimer i nikad nismo razgovarali o stvarima, nekako smo to držali u boci. Stoga mislim da je sjajno što Tyson Fury i ja prednjačimo u tome da kažemo momcima: 'Znate, pravi muškarci mogu razgovarati o stvarima."
Da s njim nema zezancije pokazao je kad je u dresu Wimbledona zgrabio za testise protivničkog igrača Newcastlea, legendarnog Paula Gascoinea, a Iako je Jones nekada izbjegavao raspravljati o vlastitim iskustvima, trenutno priznaje da je daleko dogurao na svom putu mentalnog zdravlja.
"Prije 11 godina otišao sam vidjeti nekoga. Platio sam profesoru u LA-u da popriča sa mnom. Dakle, mislim da bi za simpatizere i navijače, kao i u nogometnim klubovima, trebali postojati ljudi kojima se mogu obratiti. Oni su u zatvorima! Ja sam morao otići porazgovarati s psihologom i bilo je to kao da sam bacio veliku torbu s leđa."
Razlažući dalje o tome što ga je nagnalo da razgovara s profesionalcem, Jones je rekao: "Samo sam se toliko zamarao pićem. Zašto sam tako pio? Jer nisam baš bio pijanac dok sam odrastao. Upravo sam dospio u ono kultno stanje 90-ih. Tek godinu dana nakon što sam otišao iz Chelseaja, doveli su neke Talijane i sve to i (Dennis) Wisey mi je rekao: 'Ne možeš vjerovati razlike u kulturama'. Wisey i ja smo vodili lounge dvoranu za igrače u Chelseaju i zatvorili su je u roku od godinu dana! Talijani su mislili da je to ludilo. Ali, ja mislim da je to bio način da sve otupino. Sve je bilo otupljeno", pojasnio je Jones.
