Premda će vam se činiti da je ovakva analogija pomalo apstraktna ili nepojmljiva, ali boks je uistinu sličan šahu. Svojevremeno je ponajbolji boksač svih vremena, Lennox Lewis, rekao kako u boksu "morate stvarati strategiju za svakog novog protivnika baš kao i u šahu", a takav model rada izrazito je vidljiv kod našeg najboljeg borca i jednog od pretendenata na naslov prvaka teške kategorije, Filipa Hrgovića.
Malo ćemo si dozvoliti pa ćemo proširiti misao Lennoxa Lewisa i reći da strategija u boksu ne obuhvaća samo one segmente koje vežemo isključivo za meč, dakle nije samo stvar u taktici koju će borac primjenjivati u ringu, već se strategija može proširiti i na cjelokupnu karijeru nekog boksača, dakle baš sve aspekte vezane za njegovu karijeru.
Hrgoviću se od samog početka njegove profesionalne karijere spočitava kako je hladan, preprofesionalan, kako nema nikakav odnos s publikom, kako zapravo nema navijače, kako boksa protiv robijaša i ostarjelih i prožvakanih boraca koji su već odavno za otpis, kako je preumjetan u svojim medijiskim istupima i jednostavno - nezanimljiv. Međutim, površno je to sagledavanje Hrgovićeve karijere i štoviše, Hrgović radi, suštinski, perfektan posao, zajedno sa svojim Sauderland "teamom". Pokušat ćemo malo slikovitije prikazati o čemu je riječ...
ZAGREB, Sept. 08, 2018 Filip Hrgovic of Croatia celebrates after winning a WBC International Heavyweight Title - 12 Rounds boxing match against Amir Mansour of USA in Zagreb, Croatia, on Sept. 08, 2018.,Image: 385957293, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Pobjednička strategija
"Korak po korak, udarac po udarac, rundu po rundu", slavna je to izjava filmskog boksačkog junaka Rockyja Balboe izrečena u "spin-offu" kultnog serijala, filmu o boksačkoj karijeri također filmskog lika Adonisa Creeda, sina nekadašnjeg Rockyjeva rivala i kasnije trenera, Apolla Creeda. U ovom slučaju ostarjeli boksački trener Balboa kroz cijeli film pokušava usaditi svom pulenu misao da se do uspjeha dolazi polako, korak po korak, uz veliki napor i temeljit i dugotrajan rad. Dakako, ovaj je mladi lav i pokušava na silu i na brzinu doći do uspjeha, misleći pritom da je nepobjediv i nedodirljiv, ali ubrzo nailazi na, figurativno rečeno, betonski zid, koji može preskočiti samo uz pomoć iskusnog Balboe. I tu kreće njihova priča, koja nije nimalo slična onoj Hrgovićevoj kada su u pitanju počeci i razvitak karijere, ali metoda njihova uspjeha je ista. Korak po korak.
E baš tako, temeljito i "one step at the time", radi Hrgović. Popularni "El Animal" polako, strateški, gradi svoju karijeru i da, bira protivnike kakve bira jer je vrlo važno da u ovim, još razvojnim godinama za boksača, stekne dovoljno iskustva, prođe dovoljno kampova, savlada dovoljno protivnika, odradi dovoljno pressica, odigra ponešto umnih igara, stvori nekakav karakter i u konačnici brendira se u svijetu boksa - ali dakako sve uz pobjede.
08.09.2018., Zagreb - Fight night Zagreb, borba za WBC internacionalni pojas u teskoj kategoriji na 12 rundi: Filip Hrgovic (CRO) – Amir Mansour (USA).
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Nije Hrgović jedini
Strategija je takva da se Hrgovića profilira, rekli bismo ovako iz kuta promatrača, baš kao i Anthonyja Joshuu, baš kao i Tysona Furyja, baš kao i Deontaya Wildera, pa eto kao i Vladimira Klička, kojem se godinama spočitavalo čak i to što je kao prvak birao vrlo loše izazivače. No, svi su oni karijere gradili korak po korak, temeljito, boreći se u početku protiv niskoprofiliranih boksača ili onih čije su karijere u drastičnom padu. Pobjeđivali su i to uvjerljivo i tako su si stvarali momentum koji ih je na koncu doveo tamo gdje su danas. No, stvarali su i određeni "hype" oko sebe, a to je ono što Hrgovića uskoro, bez ikakve dileme, čeka.
Eto Furyju, koji nije bio amaterski boksač, trebao je skor od 24-0 da dođe do prilike za naslov i uspjelo mu je to sa 27 godina. Wilder se za naslov borio tek kada je skupio omjer 32-0, Joshua je do prve borbe za naslov stigao najbrže, s omjerom 15-0 i tek 26 godina na leđima. Ali Britanac i aktualni prvak svoj uspjeh može zahvaliti prije svega impresivnom atleticizmu, profesionalnosti, atraktivnom izgledu, suludo brzom napredovanju, sjajnom promotoru Eddieju Hearnu kao i činjenici da je netko morao pod hitno "srušiti" Vladimira Klička s trona, a on se činio idealnim jer bi vratio boks u Veliku Britaniju, a to je nešto što su godinama čekali i pokazalo se da je ta strategija na koncu i uspjela jer teškaški boks je trenutno opet jedan od najgledanijih i najplaćenijih sportova na svijetu.
Filip Hrgovic celebrates beating Eric Molina (not pictured) after their WBC International Heavyweight Championship contest at the Diriyah Arena, Diriyah, Saudi Arabia., Image: 486887323, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Nick Potts / PA Images / Profimedia
Samopouzdanje
Hrgović je sada na 12-0, ali svakako ne treba srljati i tražiti borce sa samog vrha ljestvice niti priliku za naslov jer ona mora doći tek onda kada boksačevo samopouzdanje bude na vrhuncu. Pojasnit ćemo i zašto je to vrlo važno.
Osim strategije, kod boksača je fundamentalna karakteristika za postizanje cilja i u konačnici za uspjeh, samopouzdanje, a ono se stječe isključivo kroz mečeve, kroz pobjede. Fizička sprema i tehnika dolaze s godinama, dolaze kroz kampove i iz kampa u kamp borci fizički rastu, razvijaju se, skupljaju iskustvo i postaju bolji, ali samopouzdanje i to ono koje ih pogoni da budu gladniji i da žele još, mogu dobiti jedino pobjedama u ringu. Hrgović je kroz ovih 12 mečeva u profesionalnoj karijeri izuzetno mentalno ojačao, tehnika mu je sve bolja, fizički je jači i izgleda šampionski dobro, ali vidi se po samim kretnjama u ringu koliko je siguran u sebe i u svoju strategiju, odnosno, boks.
08.12.2018., Zagreb, KC Drazen Petrovic - Fight night Zagreb, borba za WBC internacionalni pojas u teskoj kategoriji na 8 rundi: Filip Hrgovic (CRO) – Kevin Johnson (USA). Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Treba li još malo pričekati?
Hrgović možda već sada može u ring s nekim od najjačih boksača svijeta, eto spominje sad posljednje opasni Michael Hunter, ali opet dojma smo da bi još barem malo, jednu, dvije ili tri borbe trebao odraditi protiv nešto slabijih boraca.
Eto opet ćemo povući paralelu sa šahom. U slučaju da poznajete nekog šahista, upitajte ga kako se postaje najbolji i kako se stječe iskustvo i kako se postaje najbolji. Nikako gledanjem tuđih mečeva, nikako promišljanjem i treniranjem, već isključivo kroz mečeve i to po mogućnosti natjecateljske. Tako je i u boksu, Hrgović mora skupiti dovoljno mečeva, a u boksu je vrlo važno da to u samom startu budu pobjede baš zbog stanja uma i samopouzdanja. Hrgović je gotovo na vrhuncu, ali možda ne bi bilo loše odraditi još koji kamp i još koju borbu, stvoriti dodatni "hype" i dodatno se profilirati prije okršaja s ovim najjačima. Problem kod šaha nije poraz, čak i oni najveći znaju izgubiti od amatera, ali u boksu je jedan kiks i to u ovako ranoj fazi karijere, da se malo grublje izrazimo, potencijalno smrtonosan.
08.12.2018., Zagreb, KC Drazen Petrovic - Fight night Zagreb, borba za WBC internacionalni pojas u teskoj kategoriji na 8 rundi: Filip Hrgovic (CRO) – Kevin Johnson (USA).
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
Nepotrebno rivalstvo s Babićem
Eh sada, Hrgoviću i njegovu "teamu" se negdje po putu stvorila, za njegovu karijeru i njihove planove, nepotrebna distrakcija. Ružno je malo što smo ga tako nazvali jer on to nimalo ne zaslužuje, ali Alen Babić je za Hrgovića trenutno distrakcija, netko tko ga nepotrebno odvraća s puta koji, prema svemu sudeći vodi ka vrhu.
Sve donedavno njih su dvojica dijelili istu dvoranu, istog trenera, bili su sparing-partneri i imali samo jedan san, probiti se na veliku scenu. Hrgović je danas pretendent na naslov i pri vrhu je ljestvice, ali opet s druge strane svoj rudarski posao započeo je i godinu dana stariji Alen Babić, koji je nanizao pet pobjeda za redom u profesionalnom svijetu i još ne zna za poraz.
04.12.2018., Zagreb - Otvoreni trening Filipa Hrgovica pred subotnju borbu protiv Ytalo Perea. Photo: Igor Soban/PIXSELL
Gdje je problem?
Hrgović trenutno okupira sam vrh ljestvice najboljih sto boksača, odnosno na 24. je mjestu dok se Alen Babić posljednjom pobjedom probio među elitu i trenutno je na 49. poziciji ljestvice teškaša. Hrvatska svakako može i mora biti ponosna što je u ovako kratkom razdoblju iznjedrila dva potencijalno elitna boksača, ali negdje po putu stvorio se, ovisno o kutu gledišta, problem.
Naime, Hrgović i Babić stvorili su, kako se sada već čini, pravo i vrlo ozbiljno rivalstvo. Nakon meča ljetos Babić je javno pred svjetskom publikom na jakom “eventu” prozvao Hrgovića i izazvao ga na meč. Objasnio je i razlog. Tvrdi da mu je Hrgović prije nekoliko mjeseci prilikom jednog susreta rekao da ga nema što prozivati jer nije niti u top 100, a sada kada je Babić dospio među najbolje na svijetu odlučio ga je i javno izazvati. Hrgović rezolutno odbija takav scenarij i još uvijek tvrdi da je Babić daleko ispod njegove razine i da “mora još puno žganaca pojesti u ringu” da bi dobio šansu za meč. U međuvremenu se obojica ponovo borila i napredovala, a rivalstvo je dodatno ojačalo i uvrede se redaju na tjednoj bazi, a gotovo je sigurno da od tog meča neće biti ništa.
Alen Babić
Besmislen meč
Sada se valja objektivno zapitati ima li taj meč smisla. Priča je zapravo i zanimljiva, čak pomalo i holivudska. Imamo dvojicu nekadašnjih suboraca iz iste dvorane, dvojicu gladnih boksača u najboljim godinama, dvojicu koja dolaze iz male zemlje koja je nadaleko poznata po kvalitetnim borcima s pedigreom, dvojicu boksača s dosta zastrašujućim pojavama, dvojicu boraca koji nisu loši u “trash talku” i na koncu dvojicu boraca koji su razvili, kako se čini, golemi međusobni animozitet.
Dakle, postoje neki temelji na kojima bi se mogao izgraditi ovaj meč, ali opet, nismo baš uvjereni da bi on bio pretjerano koristan za naše boksače. Prije svega valja u obzir uzeti činjenicu da je ipak riječ o Hrvatskoj, hrvatskim boksačima i hrvatskom tržištu na kojem bi meč izazvao najveći interes.
Da, meč bi ovdje u Hrvatskoj vjerojatno imao veliku, možda i rekordnu gledanost, ali opet na svjetskoj sceni to ne bi bio baš i privlačan i pretjerano isplativ meč. Jer rijetko uopće imamo prilike vidjeti mečeve između dvojice boksača iz iste države osim ako nije u pitanju SAD ili Velika Britanija koji daju najveći broj boksača i gdje je gledanost boksa rekordna, a Hrvatska je na toj karti, dakako, zanemariva.
Alen Babic Facebook
Savageov hazarderski način
Nadalje, svjetska se javnost tek polako upoznaje s Hrgovićem i njegov promotor Nisse Sauerland još itekako mora ulagati u njegovu reputaciju kako bi dosegli željenu razinu. Hrgović je golem potencijal i rekli smo kakvu strategiju koristi, ali nešto drugačiji i puno riskantniji put, odnosno strategiju, odabrao je Alen Babić.
Dok Hrgović ide korak po korak, Babić kao da se želi ukrcati na magnetno levitacijski vlak i ekspresno se dovesti do vrha ljestvice. Nije to loša taktika, ali je čisti hazarderizam. Babić kako je silovito počeo može jednako tako brzo i pasti, dok se Hrgoviću to ne može baš samo tako dogoditi. Babić sam kaže kako boksa za navijače, a uz to koristi pomalo arhaičan stil boksa, nije defenzivac već je ofenzivac koji napada silovito i ispucava suludi broj udaraca, a to je danas u svijetu defenzivnih boksača izuzetno opasno. Ali Babić je jako, jako gladan i namirisao je krv. "Savage" se, također zbog atraktivnog izgleda (pomalo podsjeća na popularnog Kratosa iz igre God of War, i to dobro brendira), kao i zbog potencijala za "trash talk" i sjajnog odnosa s navijačima, profilirao u, može se reći, nadolazeću zvijezdu teške kategorije.
Prevelika opasnost
No, Babićeva priča, kao i Hrgovićeva, tek je počela, također je perspektivan i u najboljim godinama, a realno rijetko imamo prilike gledati meč između dvaju talentiranih boksača u usponu jer bi poraz u njihovu slučaju značio, da se malo nekonvencionalno izrazimo, “smrt”. Babiću bi se takav meč itekako isplatio i zato ga vjerojatno toliko i forsira jer ipak dobio bi šansu protiv borca koji bi uskoro mogao ući i u top 10, odnosno protiv borca kojeg dobro poznaje iz zajedničkih dana u dvorani Leonarda Pijetraja i preskočio bi veći broj stepenica do vrha. No, poraz u ovako ranom stadiju profesionalne karijere bila bi ogromna mrlja na Babićevu “fight recordu” i teško bi je više uklonio.
Hrgović bi pak mogao izgubiti dosta, ali ne bi izgubio sve, on je i dalje projekt i dalje ima strategiju koja ga može odvesti do vrha. Sauerland je u njega puno uložio, odlično ga promovirao i u kratkom roku dogurao do gotovo do vrha, a eventualni poraz od, za svjetske pojmove manje poznatog, Babića vratio bi ih gotovo na početak priče. Iako se čini da nema previše toga za izgubiti, Babić bi protiv, realno, boljeg Hrgovića mogao pokopati svoju karijeru prije nego što je uopće stvorio neki “hype”, a polako ga je počeo stvarati jer u Hrvatskoj ima ogromnu fan-bazu i bila bi prava šteta da ga sada izgubi.
Neka ide svako svojim putem
Obojici slijede mečevi protiv respektabilnih boraca, dakle imat će veće šanse za trijumfom ako će karijere graditi nekim prirodnim putem i ako će prepustiti svojim promotorima da rade svoj posao i pronađu im manje rizične protivnike. Premda se možda ovako na prvu čini da je Hrgović miljama daleko ispred Babića i kako ne bi previše riskirao u ovom meču, ne treba podcjenjivati “The Savagea” čiji pomalo arhaični, ali eksplozivni stil boksa može iznenaditi baš svakoga pa možda čak i borce iz vrha ljestvice.
Dakle, na koncu, Hrgović vs. Babić meč bi svakako bio zanimljiv i ne sumnjamo odličan meč, ali realno teško će se dogoditi i ako se i dogodi onda će to biti tek u kasnijim fazama njihove karijere. Ako Babić dogura u nekih top 15 ili top 20, zadrži niz nepobjedivosti poveća fan-bazu, ako Hrgović zadrži sadašnji status ili kojim slučajem dobije šansu za naslov prvaka ili čak postane šampion i ako do tada rivelitet između njih dvojice opstane, e tada bi se možda promotorima isplatio ovaj meč i tada bi vjerojatno globalno meč i bio zanimljiv. No, do tada, bojimo se, ovaj meč bi mogao biti poguban za jednog od dvojice naših najboljih boksača i bila bi to prava šteta.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
