"Nisam zapravo silovan", to sam ponavljao sebi tijekom vožnje kući nakon što sam "tehnički" zlostavljan piše Hashim Hathway.
"Čak i sada dok pišem o tome, nisam 100 posto siguran. Ili, možda samo nisam 100 posto voljan priznati si. Međutim, kada sam napisao priču o toj noći kada je moja djevojka penetrirala u mene dildom, bez moje suglasnosti, bilo mi je jasno da je zapravo riječ o silovanju".
Hathway kaže da u društvu vlada stigma mogu li žene mogu uopće seksualno zlostavljati muškarce, zbog čega je i njemu samom bilo teško povjerovati da je žrtva.
Hathway kaže da su mu mnogi, osobito žene iz okruženja, pružili podršku, mada su drugi, uglavnom muškarci, imali problem sa tim što on objavljuje nešto tako intimno
Žene su mi bila glavna podrška
"Žene su mi govorile da sam hrabar što o tome govorim, muškarci - da se sramotim pričajući o tom događaju. Također, bilo je onih koji su brinuli da ću zbog toga ostati bez posla. Priča koju su žene čule toliko puta..."
Iako se o tome ne govori mnogo, prema podacima američkog istraživanja, 38 posto slučajeva silovanja odnosi se na zlostavljanje muškaraca, a Hashim ističe da u to nije uključena statistika koja se odnosi na silovanje u američkim zatvorima.
Dakle, uvriježeno mišljenje kako su isključivo muškarci silovatelji, a žene žrtve, stvar je pretpostavke i predrasuda. Predrasuda zbog kojih žrtve ne žele ni sebi priznati da su silovani, a kamoli prijaviti policiji.
"Iako se još uvijek osjećam kao izuzetak, ne mogu ignorirati ono što mi se desilo. Žene su kroz povijest u bile žrtve seksualnog zlostavljanja na način na koji muškarci nikad neće shvatiti, ali ako je važno da one ne šute o takvim stvarima, ne trebaju šutjeti ni muškarci kojima se to desilo. Svako mora moći iznijeti svoju priču bez osuđivanja", zaključuje.
