"Kada sam bio mali, pitao sam mamu i tatu nešto što me zanimalo iz područja ljudskog zdravlja ili biologije, a oni bi mi odgovorili da pitam ujaka Paula, drugi puta kada svrati k nama, jer on je liječnik u obitelji", započeo je svoju priču inžinjer.
Za sve ostalo što ga je zanimalo, uvijek je postojala opcija da zaviri u enciklopediju, nazove svoju baku koja je bila učiteljica ili pita knjižničarku. "Koji se film prikazuje u kinu, saznao bih iz novina", pojasnio je svojoj djeci.
Do cilja se dolazilo uz pomoć papirnate karte, koju smo nosili dovoljno pažljivo da se negdje putem ne zabijemo u kakve radove na cesti. Gledali smo gdje hodamo. Za svaki hobi moralo se dosita potruditi pronaći izvore znanja. Ovog su inžinjera aerodinamike, pogađate, zanimali avioni. U vrijeme kada nije bilo Googla, putem kojeg jednostavnom pretragom dobijete sve moguće interesne skupine u samo nekoliko sekudni, postojali su specijalizirani časopisi i dokumentarci. Bila je to prva postaja na dugom putu prema diplomi diplomiranog inžinjera aerodinamike.
"Kada sam ja bio malen, osobe koje bi otselile iz tvoje ulice, ukoliko ti nisu bile rod ili niste imali zajedničke prijatelje, definitivno bi nestala iz tvojeg života. Za ponovno uspostavljanje kontakta trebalo bi slati silna pisma i uputiti nebrojene telefonske pozive. Čak i kad biste ponovno uspostavili odnos, on se svodio na svega dva, tri telefonska poziva mjesečno", prisjeća se. Budući je osoba koja ne voli telefonske razgovore, a pisanje pisama i slanje razglednica doista je oduvijek smatrao besmislenim, ovaj je inžinjer zahvalan što danas postoji e-mail.
Ne tako davno čitave su imperije počivale na sustavima kojima je jedini zadatak bio prenositi informaciju na papiru. U tu svrhu koristila su se sva moguća prijevozna sredstva, a danas informacija putuje nakon samo jednog klika mišem.
"Uspostaviti organizaciju danas ne košta ništa. To je dobro, jer na taj način lakše možemo pružiti otpor velikim kompanijama, autoritarnim vlastima, religioznim organizacijama", zaključuje inžinjer koji je klincima i svima onima koji su mlađi od trideset poručio, da ukoliko se pitaju kako je izgledao svijet prije interneta, samo pitaju prvu osobu koja je rođena do 1980-te.
Ukoliko ste tog godišta i sjećate se života prije neta, niste stari, ne brinite. Samo ste živući dokaz kako godine danas lete gotovo jednako brzo kao i vaša elektronička pošta.
