Ali, što se zapravo događa kad zglob pukne? U zglobnim šupljinama postoji prostor koji je ispunjen tekućinom koja izgledom najviše podsjeća na bjelanjak, a zove se sinovijalna tekućina. Ona umanjuje trenje u vašim zglobovima dok se krećete. Djeluje, recimo, kao lubrikant, a u sebi sadrži razne plinove (kisik, dušik i ugljični dioksid). Kad puknete zglob, vi rastežete taj prostor između kostiju. Prostor koji se širi stvara negativan pritisak, kao vakum, koji usisava sinovijalnu tekućinu u prošireni prostor. A to stvara mjehuriće. I onda mjehurići pucaju, a to je zvuk koji čujemo.
Da biste isti zglob puknuli dva puta, morate pričekati dvadesetak minuta. Toliko vremena treba plinovima da se vrate u tekućinu. Što češće pucate zglobove, oni postaju opušteniji. Što opušteniji postaju, to ih je lakše pucati u budućnosti.
No, znači li to da imate povećani rizik od artritisa? Sva dosadašnja istraživanja, a bilo ih je dosta, nisu dokazala da postoji ikakva povezanost. Čak je jedno (provedeno 2010. godine na 215 ljudi) pokazalo da oni koji ne pucaju zglobove imaju malkicu veću šansu za razvijanje artritisa.
Još jedan dokaz je vremešni gospodin, preciznije doktor iz Kalifornije, Donald Unger. On je proveo vlastito istraživanje, a počelo je kad je Donald bio tinejdžer. Naime, kad mu je mama rekla da prestane pucati zglobove, jer da će, naravno, dobiti artritis, mladi Unger je odlučio provesti jedan eksperiment - počeo je pucati zglobove samo lijeve ruke, barem dva puta dnevno, a desne nikada. I tako svaki dan, sada već više od 70 godina. Danas ima 88 godina, a 2009. je za svoje otkriće dobio Ig Nobela, nešto opušteniju verziju Nobelovih nagrada (dodjeljuje ih se deset svake godine za neobična ili trivijalna otkrića u znanosti). A ono je bilo: "Gledam svoje prste i ne postoji niti jedan znak artritisa ni na jednoj od ruku". Dapače, nije primijetio baš nikakvu promijenu između njih.
Dr. Unger, inače cijenjeni američki alergolog i imunolog, svoja saznanja objavio je 1998. godine u specijaliziranom časopisu 'Artritis i Reuma'.
Iako je desetljećima objavljivao brojna istraživanja kao alergolog, niti jedno mu nije donijelo slavu kao rad na pucanju zglobova.
"Tijekom karijere primio sam brojne nagrade i priznanja, no svojih 15 minuta slave odjednom sam dobio iz čiste gluparije. No, sretan sam kad dobijem bilo kakvu nagradu - imam jedno prazno mjesto na zidu", rekao je nakon preuzimanja Ig Nobela, 2009. godine.
