Profesorica Shanna Swan, američka epidemiologinja koja proučava utjecaje okoliša na ljudski razvoj, nedavno je objavila novu knjigu pod nazivom Odbrojavanje.
U njemu ona sugerira da bi broj spermija u sjemenu mogao doseći nulu do 2045. godine, uglavnom zahvaljujući utjecaju niza zagađivača okoliša koji se koriste u proizvodnji svakodnevnih proizvoda: ftalata i bisfosfenola A (BPA) iz plastike te per- i poli-fluoroalkilnih tvari (PFAS) ) koje se koriste, među ostalim, za impregnaciju.
Prema ovom scenariju, kaže ona, većina parova koji će htjeti zatrudnjeti trebala bi se osloniti na tehnike potpomognute oplodnje. Također je upozorila da se ove kemikalije smanjuju u veličini penisa.
„Takve izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Tvrdio bih da dokazi nisu dovoljno jaki“, ističe Tim Moss, izvanredni profesor na Odsjeku za ginekologiju i porodništvo, prenosi IFL Science.
Korelacija nije nužno i kauzalnost
Epidemiolozi pronalaze povezanost između bolesti i potencijalnih čimbenika koji pridonose tome, poput raka pluća i pušenja. Ali njihov rad ne može identificirati uzroke bolesti - samo zato što su dvije stvari povezane ne znači nužno i da jedna uzrokuje ili uzrokuje druga.
Članak koji je u ožujku napisala aktivistica za zaštitu okoliša Erin Brockovich u časopisu The Guardian počinje navodeći "kemikalije koje ometaju hormone i smanjuju plodnost". Ali uzročno-posljedična veza je daleko od utvrđene.
Razumno je očekivati da bi kemikalije koje utječu na funkciju hormona u našem tijelu, poput BPA i PFAS, mogle utjecati i na reprodukciju kod muškaraca i žena, s obzirom na dostupne dokaze. Ali nemamo nepobitan dokaz.
Trudili su se izbjeći pristranost, ali bila je neizbježna
Swan i nekoliko kolega 2017. objavili su iscrpnu preglednu studiju koja je pokazala prividan pad broja sperme kod muškaraca za 59,3% između 1973. i 2011. Ovo istraživanje donosi argumente koje Swan iznosi u Countdown-u kao i one koje smo vidjeli u medijima.
Ono što se često ne spominje jest činjenica da su istraživači primijetili pad broja spermija samo u skupinama muškaraca iz Sjeverne Amerike, Europe, Australije i Novog Zelanda, ali ne i u skupinama muškaraca iz Južne Amerike, Azije ili Afrike.
Kad su Swan i njezini kolege kombinirali podatke iz svih zemalja, zabilježili su pad jer su studije muškaraca sa zapada daleko opsežnije od onih iz drugih zemalja, i u broju studija i broju sudionika.
Swan i njezini kolege naporno su radili kako bi izbjegli pristranost tijekom izvođenja svog istraživanja.. Ali pristranost odabira (povezana s odabirom sudionika studije), pristranost objave (koja proizlazi iz tendencije istraživača da izvještavaju samo o opažanjima za koja misle da će ih zanimati) i druga ograničenja izvornih studija koja se koriste kao osnova za njihovo istraživanje mogli bi utjecati na rezultati veće studije.
Mnoga istraživanja iz različitih dijelova svijeta pokazuju pad broja spermija, što je zabrinjavajuće, ali ne razumijemo u potpunosti razloge očitog pada. Krivljenje kemikalija u okolišu zanemaruje druge važne čimbenike poput kroničnih bolesti, prehrane i pretilosti, na koje ljudi mogu djelovati kako bi poboljšali svoju plodnost.
I sama upozoravala da se ne može jednostavno ekstrapolacirati
Swanova studija iz 2017. svodi se na ravnu silaznu liniju povučenu između broja spermija skupina muškaraca koji su proučavani u različito vrijeme između 1973. i 2011. godine.
Samo zato što se kroz podatke može povući ravna crta, to ne opravdava ekstrapolaciju te crte izvan njezinih najranijih i najnovijih točaka podataka. Neznanstveno je pretpostavljati da trendovi u podacima postoje izvan opsega promatranja.
Znamo da je broj muškaraca sperme u ranim četrdesetim godinama bio oko 113 milijuna sperme po ml sjemena, a ne otprilike 140 milijuna / ml dobivenih ekstrapolacijom unatrag iz Swanovih istraživanja. Jednako je pogrešno zaključiti kako će broj spermija doseći nulu 2045. godine samo na temelju ekstrapolacije,
Kad je Swan za web stranicu Axios rekla "Ako pogledate krivulju broja spermija i projicirate je prema naprijed", poticala je neopravdano i neznanstveno tumačenje svojih podataka - iako je i sama upozorila da je "rizično" ekstrapolirati na ovaj način. Nažalost, ovo njeno upozorenje se ne spominje.
Na primjer, Brockovich piše: „To bi značilo da nema djece. Nema reprodukcije. Nema više ljudi. " To je hiperbola. To jednostavno nije znanost.
Opusti se, penis ti se ne smanjuje
Tvrdnje o smanjenju penisa očito su prilično zanimljive medijima. No, samo jedno istraživanje, od 383 mladića iz regije Veneto na sjeveroistoku Italije, povezuje veličinu muškog penisa s vrstama kemikalija koje Swan pripisuje opadanju broja spermija.
Unutar Veneta postoje geografske zone s različitim razinama onečišćenja PFAS-om. Skupina od 212 muškaraca koji žive u područjima s visokom ili srednjom izloženošću PFAS-u i imaju visoku razinu ovih kemikalija u tijelu, imala je prosječnu duljinu penisa 8,6 cm, oko 10% nižu od prosjeka skupine od 171 muškarca iz područje bez izlaganja (9,7 cm).
No, nekoliko značajki ove studije utječe na pouzdanost opažanja i na to možemo li ih generalizirati za druge populacije.
1. ljudi su grupirani prema regiji u kojoj su živjeli, a ne gdje su rođeni. Budući da se veličina genitalija određuje prije rođenja, okoliš tijekom trudnoće njihovih majki bitniji je za veličinu penisa nego tamo gdje su muškarci živjeli u vrijeme studije. Neki su se muškarci vjerojatno preselili iz mjesta rođenja, ali koliko i gdje te odakle ne znamo
2. razine izloženosti PFAS-u za muškarce koji žive u kontaminiranim regijama Veneta ekstremne su zbog desetljeća industrijskog zagađenja. Kako je potencijalni učinak takvih velikih izloženosti povezan s manjom stopom koja je češća, ali i kakva je veza s istodobnom izloženošću više zagađivača kao iz plastičnom folijom hrane, ne znamo
3. studiji nedostaju detalji o njezinim ispitanicima i uvjetima pod kojima su vršena mjerenja. Uobičajeno je isključiti ljude s uvjetima koji bi mogli utjecati na ishode studije, poput urođenih abnormalnosti, ali nije jasno je li se to dogodilo u studiji. Varijable koje utječu na mjerenje penisa (poput sobne temperature, držanja tijela i drži li se penis ravno ili visi) nisu spomenute.
„Osim toga, iz semantičke perspektive, da bi se penisi "smanjivali", oni se s vremenom moraju smanjivati, bilo na jednoj osobi ili u određenoj populacijskoj bazi. Nikakve izvještaje o skraćenju penisa kod muškaraca kao posljedici zagađenja okoliša ne mogu pronaći. Dostupni podaci ne ukazuju na pad u veličini penisa u posljednjih nekoliko desetljeća.
Iako je onečišćenje okoliša gorući problem dokazi sugeriraju da je katastrofalni kolaps ljudske reprodukcije i prateće skraćivanje penisa prilično nevjerojatno“ zaključuje Moss.
