Svatko od nas na svoj se način nosi s emocijama. Kada su one ugodne, prepuštamo im se, no što kada su teške i kada bismo najradije pobjegli od njih ili ih potisnuli?
Upitali smo psihologinju i praktičarku tjelesno-orijentirane metode Hanu Matejašić da nam kaže kako se najbolje nositi s neugodnim emocijama.
"Kada smo bili djeca nismo imali kapacitet nositi se sa emocijama te smo tu regulaciju tražili od roditelja, odnosno projicirali smo na njih svoju emociju, a oni su nam uspješno ili manje uspješno pomogli da se izreguliramo. Kao primjer možemo navesti dijete od par mjeseci koje plače, a roditelj ga pokušava smiriti detektirajući razlog zbog kojeg plače te učiniti određenu akciju koja će smiriti dijete", objašnjava HanaMatejašić te nam otkriva zamke u koje možemo upasti kada smo u izazovnom životnom periodu, ali i prokušane, zdrave načine na koje bismo se trebali nositi s našim emocijama.
Kako se štitimo od neugodnih emocija?
Nitko od nas nije odrastao u idealnim uvjetima te sada u odrasloj dobi s određenim emotivnim stanjima se teže nosimo i koristimo razne obrambene mehanizme kako bismo ih izbjegli. Razni su neučinkoviti mehanizmi, a neki od njih su:
- Projekcija svoje neugodne emocije na drugu osobu
Recimo, ne možemo se nositi sa svojom ljutnjom pa projiciramo na partnera da nam se čini da je on ljut na nas.
- Pomaknuta agresijakako bi se rasteretili ljutnje
Primjer za to je kada se „istresemo“ na kolegicu na poslu, a u stvarnosti nas je naljutio šef, ali to nismo direktno iskomunicirali s njim.
- Okretanje neugodne emocije prema sebi i potiskivanju emocija
Ova praksa kasnije može voditi anksioznosti pa i depresiji.
(FOTO: Pexels)
Kako se na zreo način nositi s neugodnim emocijama?
Prvi korak je razvijanje samosvijesti – svjesnost o onome što se uistinu trenutno događa u nama. To bi značilo zastati i primjetiti što osjećamo, koje su senzacije prisutne u tijelu te vidjeti i na racionalnoj razini koje nam misli prolaze umom.
Također trebamo promotriti da li su naše emocije i njihov intenzitet prikladne situaciji ili ne. U nekim situacijama je sasvim u redu naljutiti se ili osjećati krivnju, tugu itd. Iako zvuči lagano, u pojedinim situacijama to često nije i naši obrambeni mehanizmi mogu snažno djelovati na nas.
Kada postanemo svjesni svoje unutarnje dinamike, važno je vidjeti koja je naša potreba u pozadini svega i kako ju zadovoljiti – je li to direktno komuniciranje i izražavanje emocija osobi koja nas je povrijedila ili bivanje samima, možda odlaženje u šetnju ili trčanje kako bi se fizički ispuhali ili nam s druge strane trebaju bliski drugi kako bi podijelili sebe i osjetili se podržano, objašnjava psihologinja.
Ono što često kažemo prema tjelesno-orijentiranoj metodi je kako nekada trebamo samo 'sjesti' u emociju – što znači vidjeti ju i osjećati, a ne izbjegavati ju te joj dopustiti da postoji i propustiti ju, a nakon upoznavanja s njom i zadovoljenja unutranje potrebe, razviti prihvaćanje i suosjećanje prema sebi. Na taj način gradimo kapacitet za tu emociju.
S druge strane nekada nam je potreban i mali odmak i distrakcija kako bi možda dobili novu perspektivu te trebamo prepoznati kada učiniti jedno, a kada drugo, zaključuje psihologinja i praktičarka tjelesno-orijentirane metode Hana Matejašić.
Pročitajte još:
- Riječ koju čujemo često u posljednje vrijeme: Što znači živjeti mindfulness?
- Toksično roditeljstvo: prepoznajte znakove i poštedite svoju djecu problema
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
