Ljudi se nažalost panično boje ispasti glupima. Prije svega, objašnjavaju znanstvenici, jer je to javno pokazivanje slabosti. Manji dio toga je evolucijski predodređen, a veći društveno uvjetovan. Zato neznanje puno češće skrivaju muškarci (vratimo se na stereotipno – tko će pitati za put do odredišta). Osim toga od malena se znatiželji pripisuje negativan prizvuk. "Što si gurao nos tamo gdje ne treba!"
Znatiželja je izgradila čovječanstvo, a gradi i čovjeka
No upravo je interes za svijet oko sebe ono zbog čega je danas prosječna životna dob 67,2 godine ( na svjetskoj razini), naspram mlađeg kamenog doba kada je bila 27. A znatiželja djeluje i na osobnoj razini – čini ljude sretnima.
"Možemo trenirati znatiželju, a u tome nam pomaže mozak. Svaki put kada iskusimo nešto novo, otpušta se dopamin, hormon koji izaziva ushićenje i sreću", objašnjava psiholog dr. sci. Todd Kashdan sa Sveučilišta George Mason.
"Podešeni smo osjetiti nalet uzbuđenja i sreće svaki put kada nešto novo i neočekivano razbije našu rutinu", zaključuje.
Otporni na tjeskobu i anksiozne poremećaje
Njegovo istraživanje pokazalo je i kako su ljudi koji su znatiželjniji otporniji na depresiju i anksiozne poremećaje, iako izlazak iz zone sigurnosti u početku izaziva tjeskobu. "Umjesto da grčevito pokušavaju kontrolirati i objasniti svoj svijet, znatiželjni prihvaćaju nesigurnost i na život gledaju kao na istraživačku pustolovinu u kojoj rastu i uče" kaže dr. sci. Mason.
Zato, kako je to formulirao Carl Sagan: "Postoje naivna pitanja, zamorna pitanja, loše formulirana pitanja, pitanja postavljena zbog promašene samokritike. No svako pitanje je vapaj za razumijevanjem svijeta. Ne postoje glupa pitanja".
