Njezin je sin bio iznimno agresivan prema drugima, kada je bio mlađi. Trčao je za drugom djecom po igralištu samo kako bi ih gurnuo, da padnu. Udarao je, grebao i grizao drugu djecu.
"Godinama bih protrnula kada bi potrčao prema meni. Nikada nisam mogla znati hoće li me zagrliti ili udariti. Možete li si zamisliti kako se majka osjeća u takvim situacijama?", otvoreno govori Bonnie.
Autisti teško komuniciraju, pa svoje se izražavaju na načine koji su ponekad zastrašujući. Budući nikada nije mogla predvidjeti što će učiniti drugoj djeci, prestala je sina voditi na mjesta zajedničkih okupljanja, kao što su igrališta, igraonice, rođendani, vrtić. Izolirala je sina i sebe, kako bi drugi ljudi oko njih bili sigurni da ih on neće napasti ili ozlijediti.
"Gledala sam s prozora druge majke, kako razgovaraju, dok im se djeca igraju. Mi im se nismo smjeli pridružiti, jer bi ih moj sin mogao ozlijediti. Kada me je susjeda pozvala da dođemo k njoj i njezinom sinu, bila sam iskreno ganuta. Međutim, kada sam joj objasnila sve rizike, ona je odustala od zajedničkog druženja", govori Bonnie kojoj je želja upoznati javnost s ovim poremećajem, kako bi druga djeca, poput njezinog sina, bila bolje shvaćena i prihvaćena u društvu.
"Potrebno je znati koji postupci potiču djecu s autizmom na negativne reakcije. Važno je da se djeca koja se ponašaju tipično nauče igrati s djecom koja imaju autizam. Tada bismo, mi roditelji svoju autističnu djecu lakše naučili da ne udaraju, a onu drugu djecu kako da izbjegnu biti udarena", rekla je Bonnie koja je otvoreno reagirala na situaciju u jednoj američkoj školi, u kojoj roditelji smatraju da austistični dječak ne može sudjelovati u sportskim aktivnostima, jer je, tvrde, nasilan.