Je li moguće da naša mala, krizom pogođena država masovno prakticira skup medicinski postupak koji, uz nuspojave, određenoj (rizičnoj) skupini (žena) u dalekoj budućnosti možda malo smanjuje šansu za razmjerno rijetku bolest za koju već postoje učinkovite metode prevencije, otkrivanja i liječenja (dijagnosticiran na vrijeme rak materničnog vrata uspješno se liječi malim kirurškim zahvatom)?
Da, i mi smo uključeni u sve masovnije cijepljenje protiv HPV-a.
Jeste li znali da su dva za sada registrirana cjepiva protiv HPV-a među najskupljima na tržištu? U Hrvatskoj cijepljenje stoji oko 3.000 kuna po osobi. Dakle, izboriti se za široku primjenu tog cjepiva znači osigurati velike prihode za dugi niz godina. Sasvim razumljivo, uz dvije velike tvrtke – proizvođače cjepiva, zainteresirani su i proizvođači antivirusnih lijekova i dijagnostičkih testova za HPV. I, naravno, već postoje zahtjevi za HPV-testiranjem svih žena iznad tridesete, s tendencijom da taj test zamijeni citološki (Papa-test) kao metodu probira.
HPV-projekt zanimljiv je i svim ostalim farmaceutskim kompanijama. Zašto? Zato što se cjepivo uvodi na područje raka, indikacija za cjepivo širi s prevencije zaraznih na prevenciju malignih bolesti, a to otvara neizmjerne mogućnosti za zaradu.
U Hrvatskoj 400.000 žena nema izabranog ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. To znači da se kontroliraju u privatnim ginekološkim ordinacijama, ili su, što je vjerojatno češće, potpuno izvan ginekološkog nadzora. To je problem kojem treba posvetiti daleko više pažnje nego cjepivu protiv HPV-a.
Što je Europska udruga za borbu protiv raka vrata maternice?
Projekt s takvim financijskim potencijalom i ambicijom ne može se provesti bez političke podrške. Kad je riječ o Europi, ključni akter i koordinator je Europska udruga za rak vrata maternice (ECCA), golema organizacija čiji je zadatak s jedne strane širenje informacija i svjesnosti o cervikalnom karcinomu i njegovoj prevenciji, a s druge političko lobiranje.
U tijelima Europske unije ova je udruga osnovala interesnu grupu za borbu protiv raka materničnog vrata, organizirala tematske sjednice Europskog parlamenta i Europski samit za političare, te pokrenula peticiju Stop raku vrata maternice, koju su i u nas 2008. godine potpisale sve viđenije političarke, ali i obični ljudi – u nekoliko dana skupljeno je 38.329 potpisa koji su uručeni ministru zdravstva i europskom povjereniku za zdravstvo.
U nacionalnim parlamentima ECCA je organizirao seminare i radionice na kojima je lokalne političare poučio o ovoj temi. Parlamenti su proglasili Nacionalni dan borbe protiv raka vrata maternice (2011. proglašen i u nas).
I najvažnije, ECCA je 'izlobirao' propise i uredbe, primjerice smjernice Europske komisije, kojima se zemljama članicama nalaže uvođenje cjepiva protiv HPV-a u nacionalne programe cijepljenja. To je do sada učinilo više od 40 zemalja (i izvan EU).
Za početak cjepivo se nudi osobama koje to žele, uz različitu participaciju države u troškovima. Sljedeći je korak uključivanje cjepiva protiv HPV-a u kalendar obaveznog cijepljenja (što se već dogodilo u Grčkoj i više država SAD-a). Nacionalne i lokalne političke strukture dobile su zadatak osnovati nacionalne odbore za prevenciju raka materničnog vrata i izraditi odgovarajuće nacionalne programe koje će provesti u praksi.
Kad se danas spomene humani papiloma virus, i laiku i liječniku je prva asocijacija rak vrata maternice. No riječ je o razmjerno čestoj spolno prenosivoj infekciji, poglavito kod mladih ljudi, koja je uglavnom benigna. Do danas je identificirano više od 150 genotipova HPV-a i većina nije povezana s rakom niti s drugim bolestima.
Hrvatska i 'HPV-projekt'
Hrvatska je to uspješno odradila i već nekoliko godina provodi javnozdravstvenu kampanju bogatu brojnim edukativnim akcijama. Početkom 2009. tadašnjoj potpredsjednici hrvatske Vlade na sastanku na vrhu o sprečavanju raka vrata maternice u Bruxellesu uručena je nagrada 'Biser mudrosti' za zasluge u uspješno provedenoj kampanji.
Zagreb prednjači
Lokalne vlasti također sudjeluju (2012. godine bilo je uključeno 30 gradova), između ostaloga, sufinanciraju cjepivo. Grad Zagreb u potpunosti pokriva troškove cijepljenja, godišnje oko četiri milijuna kuna, što je u početku bilo rezervirano za kćeri hrvatskih branitelja i one iz siromašnih obitelji, a sada se nudi svim djevojčicama u generaciji.
Gradonačelnik Zagreba je osnovao stručno Povjerenstvo za prevenciju infekcije HPV-om, a od njegovih članova doznajemo da se nadaju da će cijepljenje protiv HPV-a postati obavezno za cijelu Hrvatsku.
U SAD-u, gdje je političko lobiranje uobičajeno i vrlo rašireno, FDA je cjepivo protiv HPV-a registrirao u ekspresnom roku. Spomenimo samo da je kompanija Merck (proizvođač Gardasila) praktički imala svoje zaposlenike u administraciji saveznih država; oni su zaslužni da je u nekima od njih cjepivo uvedeno kao obavezno. S članicama parlamenata saveznih država Merck je imao financijski ugovor prema kojem im je isplaćivao novac za lobiranje. Ne treba ni spominjati da je sponzorirao profesionalnu edukaciju i liječničke udruge u vezi s promidžbom cjepiva.
Medicinske asocijacije oduševljeno prihvaćaju
Usporedno s političkim aktivnostima, projekt se, dakako, provodi i kroz medicinske asocijacije – vodeći svjetski autoriteti (na platnim listama farmaceutskih kompanija) redom pozivaju na cijepljenje. Nakon odgovarajuće edukacije, kroz znanstvene, nastavne i druge aktivnosti (istraživanja, znanstveni radovi, simpoziji, predavanja, publikacije), svoje zadatke obavljaju nacionalne javnozdravstvene ustanove, stručna društva, sveučilišta i instituti (u nas Institut 'Ruđer Bošković'). Prepirali su se oko toga koje bi od dva cjepiva trebalo koristiti, a Hrvatski zavod za javno zdravstvo smatrao je da zagrebački Ured za zdravstvo nema kompetenciju i nadležnost da preporučuje cijepljenje.
Cjepivo protiv HPV-a većinom se preporučuje djevojčicama između 11 i 15 godina, i to stoga što je djelotvorno u HPV negativnih, dakle uglavnom prije početka spolne aktivnosti. Međutim, ispitanice u kliničkim studijama na temelju kojih je cjepivo odobreno bile su starije, točnije imale su između 15 i 26 godina. Osim toga, u kliničkim pokusima do sada nije dokazano da je cjepivom spriječen i jedan jedini invazivni, tj. klinički relevantan karcinom (cjepivo sprječava tek displaziju površinskog sloja sluznice, koja može i ne mora prijeći u karcinom).
Uključili su i škole i udruge pacijenata
Bitan su sudionik ove razgranate infrastrukture, kao što je već spomenuto, škole. Samo u Zagrebu tijekom 2011. godine održano je 109 predavanja u osnovnim školama.
Nadalje, tu su, po uzoru na slične europske, nacionalne civilne udruge – od udruga bolesnika i onih za borbu protiv raka, do udruga za ženska prava i slobodu odgoja. Naša Liga protiv raka osnovala je udrugu Zdravka, koja je proglasila hrvatski Dan mimoza i sa svoje internetske stranice poziva da 'razgovaramo s liječnikom i cijepimo svoju kćer još danas', te kontinuirano promiče ECCA-inu kampanju Biser mudrosti (ECCA-u ponudi ima biserne broševe i naušnice, u srebrnoj i zlatnoj boji, cijena od dva do pet eura, ovisno o količini).
U nas je u aktivnosti uključena i Hrvatska pošta, koja je izdala prigodnu doplatnu marku.
Liječnici su korumpirani ili neuki, a pacijenti im slijepo vjeruju?
Liječnici su i neuki, no to vrijedi za 'obične' liječnike praktičare, koji iz niza razloga ne čitaju originalna znanstvena istraživanja niti ih znaju tumačiti, kao što ne čitaju ni drugu neovisnu i kritičku medicinsku literaturu. I utoliko su naivni. Naivni jer vjeruju da je ono što im se prezentira kroz profesionalnu izobrazbu objektivno i vjerodostojno.
Potonje, naravno, vrijedi i za pacijente, odnosno potrošače medicinskih usluga. Nije onda čudo da je nasjeo obični puk koji na zagrebačkom Cvjetnom trgu na Dan mimoza kupuje buketiće uvjeren da sudjeluje u dobrotvornoj akciji. No tih pet kuna za mimoze mogli bismo i zaboraviti kad se za ovu kampanju ne bi na svim ranije spomenutim mjestima i razinama iz naših džepova izvlačio velik novac. Preuzeto pokroviteljstvo predsjednika Republike, Sabora, Vlade RH, Ministarstva zdravlja i lokalnih vlasti, nažalost, nije samo političko, nego i financijsko. Riječ je o tome da državne vlasti i institucije iz javnih izvora financiraju privatni korporacijski projekt. Pitanje je rade li to svjesno, odnosno uz korupciju, ili su tek neuki i naivni?
Prepušteni smo sami sebi?
Živimo u svijetu dezinformacija i poluinformacija, ne samo u području medicine. No rješenje nije u tome da svatko od nas sam traži objektivne informacije. Zatrpani smo gomilom podataka i tvrdnji koje su laiku često nerazumljive, nejasne, pa i kontradiktorne.
Umjesto da nas prepušta samima sebi, zdravstveni bi sustav trebao osigurati vjerodostojnost nalaza medicinske znanosti i njihovu nepristranu distribuciju liječnicima i javnosti.
U takvom sustavu bilo bi nemoguće masovno prakticirati skup medicinski postupak koji, uz nuspojave, određenoj (rizičnoj) skupini (žena) u dalekoj budućnosti možda malo smanjuje šansu za razmjerno rijetku bolest za koju već postoje učinkovite metode prevencije, otkrivanja i liječenja (dijagnosticiran na vrijeme rak materničnog vrata uspješno se liječi malim kirurškim zahvatom). U takvom bi sustavu cijepljenje protiv virusa HP-a bilo jasno i glasno odbačeno kao apsurdno, a posvetili bismo se promidžbi i primjeni daleko pouzdanijih, sigurnijih i jeftinijih postupaka – spolnom prosvjećivanju mladeži (u prvom redu izbjegavanje promiskuiteta), te obuhvaćanju svih žena redovitim citološkim pregledom. Upravo citološki (Papa) pregled zaslužan je za značajan pad smrtnosti od raka materničnog vrata širom svijeta i za razliku od cjepiva, koje bi u idealnim okolnostima taj učinak moglo pokazati za nekoliko desetljeća, on ga proizvodi već za par godina.
A da na tom području imamo mnogo posla, svjedoči podatak da u Hrvatskoj 400.000 žena nema izabranog ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. To znači da se kontroliraju u privatnim ginekološkim ordinacijama, ili su, što je vjerojatno češće, potpuno izvan ginekološkog nadzora.
