Uzrokovana bakterijom Yersinia pestis, Crna smrt bila je kataklizmička pandemija bubonske kuge koja je opustošila zapadnu Euroaziju i sjevernu Afriku između 1346.-52. pr. Kr. Umrle su stotine milijuna ljudi, najviše u Europi gdje je možda nestalo i do 50 posto stanovništva.

U ovoj najnovijoj studiji istraživači su otkrili da je genetika igrala važnu ulogu u određivanju tko je preživio, a tko umro tijekom razorne epidemije bolesti. Među tijelima pronađenim u Londonu i Danskoj, pronašli su četiri genetske varijante koje štite ili povećavaju osjetljivost na Y. pestis.

Najznačajniji je bio jedan gen poznat kao ERAP2. Procjenjuje se da su ljudi s dvije identične kopije određenog gena imali preko 40 posto veću vjerojatnost da će preživjeti kugu od onih koji nisu jer funkcionalni ERAP2 pomaže imunološkom sustavu da prepozna prisutnost infekcije.

Kao takva, očito je da je ova žestoka pandemija djelovala kao snažan selektivni pritisak koji je vodio buduću evoluciju ljudskog imunološkog sustava.

"Selektivna prednost povezana s odabranim lokusima među najjačim je ikad prijavljenim kod ljudi pokazujući kako jedan patogen može imati tako snažan utjecaj na evoluciju imunološkog sustava", Luis Barreiro, autor studije i profesor genetske medicine na Sveučilištu iz Chicaga, stoji u priopćenju.

Čak i u modernim populacijama, ista varijanta gena i dalje ima snažan utjecaj na naš imunološki sustav i čini se da je povezana s povećanom osjetljivošću na autoimune bolesti, poput Crohnove bolesti. Dok vam je prenabrijani imunološki sustav možda pomogao da preživite crnu smrt, čini se da može uzrokovati vlastite probleme kada je u pitanju autoimuna bolest, pri čemu imunološki sustav tijela greškom napada vlastite zdrave stanice.

Autori studije kažu da njihov rad naglašava kako prošle pandemije nastavljaju oblikovati zdravlje ljudi, dugo nakon što je bolest suzbijena, obuzdana ili iskorijenjena.

"Bolesti i epidemije poput crne smrti ostavljaju utjecaj na naše genome, poput arheoloških projekata za otkrivanje", objasnio je dr. Hendrik Poinar, profesor antropologije na Sveučilištu McMaster i suautor studije.

“Ovo je prvi pogled na to kako pandemije mogu modificirati naše genome, ali ostaju neotkrivene u modernim populacijama. Ovi geni su pod balansirajućom selekcijom - ono što je pružalo ogromnu zaštitu tijekom stotina godina epidemije kuge sada se pokazalo da je povezano s autoimunim bolestima. Hiperaktivan imunološki sustav je možda bio odličan u prošlosti, ali u današnjem okruženju možda neće biti toliko koristan."