Standfordski stručnjaci stvorili su bazu podataka koja obuhvaća 800 stogodišnjaka i 5400 devedesetogodišnjaka, čije su gene istraživali.
"Počinjemo otkrivati tajnu zašto neki ljudi stare tako uspješno u odnosu na ostatak stanovništva", rekao je voditelj tima, biolog Stewart Kim.
Budući starenje u SAD-u nema status bolesti, znanstvenici starenje istražuju isključivo temeljem bolesti koje su njezina direktna posljedica, poput Alzheimera. Standfordski tim stvorio je posebnu statističku metodu, iGWAS, pomoću koje mogu izračunati odnose gena koji utječu na starenje i gena koji osiguravaju dugovječnost. Budući na to koliko će netko živjeti, osim gena, utječu i neki drugi faktori, poput zdravog života, potrebna je posebna metoda izračuna.
Geni koji su ključni za dugovječnost su: gen ABO koji je povezan s vrstom krvne grupe, gen CDKN2B koji je izuzetno važan za diobu stanica, gen APOE koji pokazuje sklonost Alzheimeru i gen SH2B3 koji kod voćnih mušica, ali i kod ljudi može produžiti život.
"Geni na dugovječnost utječu 20 posto, a kod osoba koje su doživjele duboku starost, vjerujemo kako je taj omjer i veći", rekao je Kim za New Scientist.
Primjerice, ljudi s genom ABO nisu skloni zastoju srca. Ljudi koji imaju gen CDKN2B sporije stare, a on ima važnu ulogu u borbi protiv raka.
