Bilo ona u javnom prijevozu ili u međugradskim autobusima, sjedala u pravilu izgledaju kao da je dizajner zapeo u osamdesetima, a pritom koristi i neke stimulanse. To nije slučajno.
Dizajnirana da bodu u oči
Autobusna sjedala dizajnirana su na takav način da odvraćaju pažnju od sve prljavštine. Umjesto da vidimo kako su prljavi, oči su jednostavno zlostavljanje uzorkom kričavih boja. Iako o tome vjerojatno ne razmišljate kao putnik (a to znači da je uzorak odradio svoj zadatak), ali prilično je logično da su sjedala nevjerojatno prljava. Mogu izgledati relativno čisto i dobro njegovano, ali zamijenite blistave uzorke nečim jednostavnijim i vidjet ćete drugačiju priču.
No, to nije jedini razlog jedinstvenog izbora materijala i uzoraka koje krasi javni prijevoz. BBC izvještava da je to jedan od glavnih razloga – ali također objašnjava da postoji i nekoliko drugih čimbenika, poput trajnosti i držanja koraka s trendovima (ili nedostatka istih).
Važan odabir tkanine
Harriet Wallace-Jones, suosnivačica Wallace Sewella – dizajnerskog studija sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu koji dizajnira tkanine za Transport for London rekla je za BBC da je odabrani materijal, vuna, "prirodno otporan na plamen, a moquette je vlaknasta tkanina koja ima veća izdržljivost od ravnog tkanog platna. Tkanina je obično mješavina rezane i neobrezane hrpe, što je također čini izdržljivijom."
Bolje nikad ne biti moderan nego zastario
Zato se u pravilu koristi mješavina posebno obrađene vune i sintetike. Manje otporni materijali kao što je pamuk pohabat će se i iskriviti puno brže, čineći da izgledaju umorno i još gore od zastarjelih uzoraka koje sada imamo. Također, nema puno smisla u tome da sjedala izgledaju moderno jer trendovi vrlo brzo uđu i izađu iz mode. Dakle, ono što bi jednog dana moglo izgledati jako moderno i kul, sljedećeg dana može izgledati prilično besmisleno i nepovoljno. Jednostavno je lakše odabrati nešto što nikad neće biti cool.
