Mediteranska selen biljka ima jako puno hranjivih sastojaka, iako se o njoj malo zna. Vrlo je laka za uzgoj, a ako je zemlja kvalitetna, narast će i do jednog metra. Dobro podnosi zatvoren prostor te se kao jednogodišnja kultura, može uzgajati u saksiji.
Ima tamnozelene aromatične listove koji se beru sve do jeseni, dok se preostalo lišće skuplja i suši. Ova biljka se rijetko nalazi u prirodi, ali je u narodnoj medicini jako cijenjena. Može se koristiti i kao začin.
Korijen i plosnati plod su dijelovi biljke selen, koji sadrže eterično ulje, u kojem je glavni sastojak terpineol. Također, ima smolu, škrob, tanin, šećer i razne kiseline. Korijen ove biljke treba iskopati u rano proljeće ili na jesen, on se siječe na tanje kriške ili po dužini. Nakon toga, sušite ga u tankom sloju na nekom vjetrovitom mjestu, u hladu. Korijen se treba čuvati u tamnoj i staklenoj posudi. U početku je sluzav i sladak, no kasnije postaje ljut i gorak.
Ljekovita svojstva biljke selen
Čaj od korijena selena koristi se kako bi ublažio probleme kod probave, naročito ako je u pitanju prekomjerno lučenje želučane kiseline. Preporučuje se i kod pojave edema jer je jak diuretik, naročito kod izraženih otoka nogu. Slično djelovanje postiže i kod akutnih i kroničnih oboljenja bubrega, ali i preventivno sprječava stvaranje pijeska i kamena.
Narodni liječnici preporučuju biljku selen kod pojave žutice. Priprema se lako da se jedna ili pola žličice sušenog i nasjeckanog sirovog korijena prelije šalicom prokuhane vode. To se onda ostavi deset minuta da poklopljeno kuha, a zatim se procijedi. Kako bi učinak bio maksimalan, potrebno je piti ga dva puta dnevno u gutljajima, nezaslađenog.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
