Sorte krušaka međusobno razlikujemo po boji, obliku, konzistenciji, te okusu, mirisu i aromi. Prilikom kupnje naš odabir ovisi od vanjskih karakteristika, odnosno izgleda ploda, a tek pri konzumaciji osjećamo konzistenciju, okus, miris i aromu.
Navesti ćemo neke sorte krušaka od kojih su pojedine i
posebno stare sorte.
Popis starih sorti krušaka : jagodnjača, ječmenka, tepka,
petrovka, citronka, zimka, kaluđerka i kruška
abata. Ovdje govorimo o kruškama
jagodnjačama.
Nalazimo ih kao pojedinačna stabla ili pak u manjim zasadima,
većinom u okolici Požege.
Smatra se da su nepoznatog porijekla, u naše krajeve su dospjele
premještanjem stanovništva.
Kruška jagodnjača prilagodila
se našim uvjetima i stekla je neke nove osobine, dok
su neke ipak ostale nepromijenjene.
Po nekim istraživanjima neke stare sorte su čak i nastale u našim krajevima.
Kruška jagodnjača je poznata još i kao jagodarka i majska kruška. Dozrijeva krajem svibnja ili početkom lipnja, upravo za vrijeme berbe jagoda, pa je, pretpostavlja se, po tome i dobila ime.
Stablo je bujno, a ima piramidalno razgranatu krunu. Dobrog je
prinosa.
Kruška jagodnjača prepoznaje se po sitnim, i izrazito
okruglastim plodovima. Teže u prosjeku oko 50g i imaju
karakterističnu dugu peteljku.
Ima glatku koru koja je sjajna i zelenkastožuta dok je meso
bjeličasto, meko, sočno i slatko - pomalo kiselo.
Kruška jagodnjača prilično brzo sazre i postaje
gnjila, plodovi relativno brzo nakon berbe propadaju te
ju se ne može dobro čuvati.
Kruška jagodnjača se u davna vremena uzgajala skoro na svakom imanju dok je danas uspjeh ako pronađemo poneko stablo.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
