Tim iz Zaklade Šleski most rekao je da bi fragment starog pisma, koji je ekskluzivno vidio MailOnline, mogao otkriti misterij iza jedne od najvrjednijih opljačkanih umjetnina u Drugom svjetskom ratu. U pismu se spominje davno izgubljena slika Portret mladića iz 16. stoljeća talijanskog umjetnika Raffaella Sanzia da Urbina, poznatijeg kao Rafael, koju su zaplijenili časnici Gestapoa nakon njemačke invazije na Poljsku 1939. godine.

Zaklada je rekla da je primila pismo od potomaka visoko rangiranih nacista koji se sada žele okajati za zločine koje je počinila nacistička Njemačka tijekom rata. Pismo je napisao isti časnik SS-a koji je napisao dnevnik s pojedinostima o 11 lokacija na kojima su nacisti navodno sakrili milijardu i 700 milijuna kuna vrijedno zlato.

U pismu časnik SS-a spominje Rafaelovu sliku iz 16. stoljeća koja je završila u rukama Hitlerovog pristaše Hansa Franka, koji je bio šef generalne vlade u okupiranoj Poljskoj. Slika je, zajedno s drugim neprocjenjivim umjetničkim djelima, bila obješena u krakovskom dvorcu Wawel, koji je Frank rekvirirao kao svoj dom. Ovo je posljednje mjesto gdje je slika - koja se trenutno procjenjuje na više od 86 milijuna funti - viđena.

Sada bi pismo od pet stranica koje je na gotici napisao nacistički časnik po imenu 'Michaelis' moglo objasniti njegov nestanak. U pismu iz 1947. - očito upućenom prijatelju - Michaelis piše da je sakrio sliku zajedno s drugim dragocjenostima. Također je spomenuo nekoga po imenu Hanke za kojeg se smatra da je Karl Hanke, guverner Donje Šleske i kasnije posljednji Reichsführer SS nakon što je Heinrich Himmler uhićen u travnju 1944.

Michaelis je u pismu napisao: 'Da, Hanke je bio u pravu, u kutijama su bila kulturna dobra iz Krakova. Kad se sjetim, to je nekoć bila zbirka koja je pripadala Flämmingu. Znaš, dragi moj prijatelju, obožavam kulturu, ali ovo mi je bilo previše. Rafaelov portret mladog čovjeka sa starim oznakama na poleđini, ovalnim i četvrtastim, potpisano 1514.' Nacistički časnik, za kojeg Zaklada kaže da je možda koristio pseudonim, dodao je: 'Pričalo se da je slika jedno vrijeme bila u zbirci Flämminga. Rembrandtov Autoportret, Rubensov Portret dame i mnogi drugi. Sada ću možda morati pronaći još skrovišta jer moj prijatelj Otto nikada neće saznati za te stvari.'

Iako nije jasno gdje je SS časnik sakrio sliku, Bart Zelaytys iz Zaklade rekao je: 'Ovo je prvi pisani dokument koji nam barem djelomično govori što se dogodilo sa slikom nakon što je napustila Krakow. Pronalazak izgubljenog Raphaela bila bi najveća senzacija u svijetu umjetnosti od kraja rata.'

Dodao je: 'Ne znamo tko je Otto. Možda je on farmer kod kojeg je Michaelis odsjeo. Bilo je normalno da se SS časnici skrivaju na selu nakon rata kako bi izbjegli da ih Saveznici identificiraju u velikim gradovima i uhite.' Zelaytys je rekao da je otkrivena samo zadnja stranica pisma jer Zaklada sada prevodi i analizira ostale četiri stranice. Pismo je napisao isti časnik SS-a koji je vodio dnevnik s pojedinostima o 11 lokacija na kojima su nacisti navodno sakrili drugo opljačkano blago.

Jedna od tih lokacija je palača iz 18. stoljeća u selu Minkowskie u Poljskoj, gdje Zaklada trenutno kopa staru narančeriju na malom području parka palače od 14 hektara. Smatra se da su tamo zakopana blaga ukradena po naređenju šefa SS-a Heinricha Himmlera za uspostavu Četvrtog Reicha.

Ranije ove godine, skupina je otkrila metalni kanistar zakopan 10 stopa ispod površine na tom mjestu. Smatra se da kanistar uključuje takozvano zlato iz Breslaua, koje je nestalo iz policijske uprave u sadašnjem obližnjem poljskom gradu Wroclawu, a smatra se da kanistar također uključuje nakit i dragocjenosti iz privatnih zbirki bogatih Nijemaca koji su živjeli u regiji.

Grad Breslau - današnji Wroclaw u Poljskoj - bio je jedan od najbogatijih u Hitlerovom Trećem Reichu. Ali dolazak Crvene armije značio je da Nijemci moraju sakriti tone zlata i dragocjenosti. To je uključivalo bankovne depozite Reichsbanke, kao i privatnih njemačkih banaka, te civilne depozite jer je stanovništvo bilo pozvano da položi zlato, novac i nakit. Prema legendi, blago je skupljeno u zgradi policijske uprave i pakirano u sanduke. Zatim je prevezen pod stražom SS-a iz Breslaua prema tadašnjem gradu Hirschbergu, današnjoj Jelenia Góra u Poljskoj, a potom Sudetskim planinama. No, ubrzo nakon odlaska, trag je zamro i od tada nitko nije vidio niti čuo za zlato. Jedna od teorija je da je ukraden po Himmlerovu nalogu kako bi pomogao u stvaranju Četvrtog Reicha. Kako bi zaštitili svoje dragocjene posjede od napredovanja Crvene armije, bogati Nijemci predali su svoj plijen SS-u.

Lokaciju su otkrili tajni dokumenti, dnevnik časnika SS-a i karta koju su lovci na blago dobili od potomaka časnika koji su pripadali tajnoj loži staroj više od 1000 godina. Isti dnevnik, za koji se kaže da ga je napisao časnik SS-a Michaelis koji je napisao pismo u kojem se spominje Raphaelov Portret mladića, navodno otkriva lokaciju još jedne palače u regiji za koju se smatra da je zakopano 28 tona blaga na dnu bunara. (Fotogragija nacističkog blaga u Austriji)

Među hrpom dokumenata je i pismo višeg časnika SS-a po imenu Von Stein jednoj od djevojaka koje su radile u palači u Minkowskieu i koja mu je kasnije postala ljubavnica. Von Stein je napisao: 'Draga moja Inge, ispunit ću svoj zadatak, uz Božju volju. Neki su transporti bili uspješni. Ovim vam povjeravam preostalih 48 teških škrinja Reichsbanke i sve obiteljske škrinje. Samo ti znaš gdje se nalaze. Neka ti je Bog na pomoći, a meni na pomoći, ispuni moju zadaću.' (Hitler pregledava ukradenu Napoleonovu tijaru)

Rečeno je da olovkom ispisane stranice dnevnika identificiraju 11 lokacija diljem Donje Šleske koja je bila njemački teritorij prije i tijekom rata. Zapis od 12. ožujka 1945. koji se odnosi na blago u palači Minkowskie kaže: 'U oranžeriji je iskopano korito koje je siguran 'dom' za isporučene škrinje i posude.' 48 škrinja iz Reichsbanke, u dobrom stanju, bilo je skriveno, vrlo dobro prekriveno zemljom i 'ozelenjeno' još živim biljkama. Neka providnost bdije nad nama.' (Zlatni satovi i ostali nakit koji su nacisti sakrili u rudnicima soli)

Inge je bila skrbnica koju je Von Stein imenovao da pazi na skrovište. Roman Furmaniak, koji vodi iskopavanje Silesian Foundation, rekao je: 'Bila je zaljubljena u zgodnog časnika u crnoj SS uniformi. Bili su poput bogova. Vjerovala je da će tamo morati ostati godinu, možda dvije, onda će sve biti gotovo. Nitko tada nije vjerovao da će regija doći pod kontrolu Sovjetskog Saveza. (Prazan nacistički sanduk)