Svaki se roditelj pita bavi li se dovoljno svojim djetetom, pogotovo kada je dijete zabavljeno nekom aktivnošću koju nije potaknuo sam roditelj. Na primjer, promatrate svoje dijete kada ono promatra u zidu svoju sjenu.
Povedeni grižnjom savjesti i mišlju da je sad trenutak kada treba dijetetu ponuditi hrpu poticajnih aktivnosti jer se ono dosađuje, roditelj često omete djetetovu sposobnost samostalnog igranja. Promatranje sjene na zidu tada je predmet djetetovog interesa i bilo kakvom namjerom roditelja da dijete zabavi, prekida razvoj samostalne igre, samostalnog mišljenja i mijenja djetetove interese prema svojim interesima.
Ono što svaki roditelj treba imati na umu je da dijete treba prostor i vrijeme samo za sebe. Uloga roditelja je pružiti djetetu sigurno i poticajno okruženje, kako bi dijete lakše pronašlo predmet svog interesa. Tijek igre dijete mora izabrati samo, mora biti neometano, ali pažljivo promatrano, kako bi roditelj mogao pratiti i uvijek djelovati u skladu s djetetovim interesima.
Dobro je da roditelj ponekad pusti dijete da se samo igra u sobi, naravno uz pravovremeni nadzor. Tako djetetu dajete do znanja da mu vjerujete i pružate mu priliku da nesmetano uživa u igri i na taj način razvija sposobnost samostalne igre.
Važno je znati da svaki roditelj ima potrebu pomagati svom djetetu. Često puta pružaju djetetu pomoć ni kada mu nije zapravo potrebna. Ako zapne u nečemu, roditeljeva prirodna potreba je odmah priskočiti u pomoć kako bi mu olakšali.
Čekajte da dijete samo zatraži pomoć
No, nije dobro djetetu nuditi pomoć u svakoj situaciji. Uvijek je bolja varijanta pričekati da dijete zatraži pomoć. Na taj način se dijete više trudi, postaje samostalnije i uči se ne odustajanju i oslanjanju na drugoga u svakoj prilici.
Čest je problem roditeljima i taj da se njihova djeca ne znaju igrati sama. Najčešće je razlog taj što su roditelji propuštali pružiti djetetu priliku da razvijatu sposobnost, ali ponekad su djeca jednostavno takva da u svakoj prilici žele društvo i rijetko ili nikad nemaju potrebu za osamljivanjem i samostalnom igrom.
Tada roditelji moraju uložiti trud i poticati samostalnu igru i nikako ne smiju očekivati rezultate preko noći. Jednostavno moraju pronaći pravi djetetov interes i truditi se da što dulje održava pažnju.
Razvoj sposobnosti samostalne igre je proces i pravovremenim poticajima svako dijete može naučiti samo se igrati!
