Ovaj veterinar prepričao je priču o terijeru Ruckusu i njegovom gazdi Ricku. Rick je obožavao svog psa, ali ta ljubav nije bila obostrana. Za Ruckusa, Rick je bio persona non grata u njihovu domu. Rick je, kaže dr. Dodman, bio dobar čovjek koji bi učinip sve za svog psa, ali Ruckus ga nije podnosio.
Sve je eskaliralo jednog dana kad je svezao psa za ogradu da bi mogao pokositi travu oko kuće. Pas se otrgnuo s uzice i poletio prema Ricku iskešenih zubi s namjerom da ga napadne. Dvojac se doslovce hrvao na tlu i Rick je uspio nekako uvatiti psa i držati ga da ga ne ugrize, ali je njegova supruga morala nazvala nadležne službe. Cijela situacija nije završila dobro po Ruckusa.
Doktor Dodman je uskoro naučio da se radi o jednosmjernoj agresiji, pojavi koja je specifična, kako za ljude, tako i za druge životinjske vrste. Radi se situaciji u kojoj agresija nije ničime izazvana. Životinja nije zlostavljana, izgladnjivana, dapače, vlasnik se nju dobro brine.
Pa što onda izaziva takvu jednostranu agresiju?
Ruckus je bio udomljeni pas, Rick i njegova obitelj nisu ga uzeli kao štene već kao odraslog psa. I tu, smatraju veterinari, leži razlog jednostrane agresije. Naime, Ruckus je vjerojatno, kao i mnogi drugi psi, bio zlostavljan prije no što je došao Ricku, u ključnim trenucima njegovog razvoja (prva 3-4 mjeseca života). Ovaj pas to nikada nije zaboravio i ostao je agresivan iako ga novi vlasnik nije zlostavljao.
Radi se o svojevrsnom PTSP-u kod pasa.
Neki psi možda neće biti agresivni prema novim vlasnicima, ali će držati distancu, pa čak ih i izbjegavati. Sve to je posljedica averzije prema ljudima koji su razvili jer su ranije bili zlostavljani.
