Česti problemi s malim psima i njihovo efikasno rješenje

Imam ženku westija staru 3 godine. Da bih vam najbolje prikazala situaciju moram napisati nešto o našem odnosu. Naime to je osobno moj pas, iako živimo s mojim roditeljima, ona je samo moja odgovornost, ja sam je i kupila.

Svi je u kući vole i maze, hrane, ali ja je šetam, kupam, vodim kod veterinara i sve dodatno što se podrazumijeva i da napomenem, uživam u svim tim stvarima.

Stvar je sljedeća, poznato vam je da je to jedna pametna i tvrdoglava rasa. Mi se od prvog dana super slažemo, ja je svugdje vodim sa sobom i ona je jedno vrijeme odlično slušala (hodanje bez povodca uz nogu, stane kad joj se kaže, sve za pet)..

Međutim nekako s vremena na vrijeme, a čini mi se ljeti je uhvati neki bezobrazluk. Da vam opišem, krenemo van bez povodca, ona stane na jedno mjesto i ne mrda ili pak nešto sama za sebe njuši po travi i ne odaziva se. Ja se mogu 500 m odmaknuti od nje, ona ni makac. Vratim se, stavim joj povodac i krenem, a ona opet ni makac nego se prvo čupa sa mnom pa onda stane i gleda me kao da sam najstrašniji stvor na svijetu.

Prošle nedjelje sam je vodila kod veterinara da joj izvadi popino prase (klas iz šape) i stvarno je bilo prestrašno, ja sam je držala a ona je zavijala kao da je kolju. Inače je osjetljiva i plašljiva strašno (okliznula se niz stepenice prije 2 mjeseca i danas sve mjerka kad silazi). Hoću vam reći, čini mi se da je ona jedno malo zlopamtilo.

Nakon ove epizode sa veterinarom ona uopće neće sa mnom van. Niti kreće za mnom iz kuće niti se raduje niti maše repom, kad izađemo, bukvalno je moram vući. A prije neku noć je majka vodila van bez povodca i za njom je išla bez problema.

Vjerovatno će vam biti smiješno, ali mene brine, je li moguće da je ona mene povezala s lošim iskustvima (veterinarom, frizerom itd., jer je samo ja vodim tamo) pa se sad plaši da će svaki put kad je vodim van doživjeti nešto loše? Ili je jednostavno prerazmažena i tvrdoglava?

Zapadno škotski bijeli terijer može biti jako ugodan i dobar kućni ljubimac suvremenog čovjeka. Pas je mali rastom, ali čvrst i prirodan, ne pušta dlaku, a ukoliko je k tome i ženkica, još je lakše imati zadovoljnog i poslušnog psa. Zahtjevi psa su minimalni, pas vrlo brzo uči, voli surađivati s vlasnikom, a vlasnik bi trebao psa shvaćati kao psa, ne pridavati mu ljudske osobine, što je čest slučaj s malim psima. U svakoj fazi njegovog razvoja treba mu omogućiti potrebno da bi se razvio u zadovoljnog i stabilnog psa, razvijati odnos povjerenja i poštovanja, a ukoliko se pojave situacije koje u psu izazivaju stres, nelagodu ili strah, treba im pristupiti pažljivo i pomoći psu. Samim tim što pomognete psu da se počne ponašati zaštićeno i opušteno, postići će te i veću kontrolu nad psom.

Pas i reakcija na stres

Pas u prevelikom stanju stresa reagira borbom ili bijegom, a da se to ne bi dogodilo, mi moramo na vrijeme prepoznavati signale koje nam pas odašilje u takvim situacijama. Uvijek moramo imati na umu da psi imaju drugačija osjetila od naših, da drugačije doživljavaju svijet. Psa je potrebno desenzitizirati od traumatičnih iskustava, a da bi smo to postigli, moramo sagledati i svoje postupke u tim situacijama. Psa bi trebalo postupno i sigurno upoznavati s izvorima nelagode, nagraditi sigurnost, a ne raspravljati s psom, ne žaliti ga, niti mu prepustiti vodstvo.

Duži povodac koji trebate većinu vremena držati opuštenim, olakšat će vam kontrolu. Sve je to puno lakše i brže ostvarivo ukoliko u ostalom dijelu suživota razvijate svoj odnos s psom. Ukoliko psu postanete razumljiviji i zanimljiviji, ukoliko koristite njegove prirodne sposobnosti da vaša druženja budu zabavna i konstruktivna, da postižete bolji kontakt i kontrolu, a da je psu u situacijama koje nisu stresne, pažnja usmjerena na vas, stresne situacije će se puno brže i lakše prebroditi.

Jednostavan početak

Tako da je u vašoj situaciji najbolje početi s jednostavnim stvarima u psu neopterećujućim uvjetima, nekoliko naredbica koje će pas rado izvršavati i zbog čega će biti brzo nagrađen; kratki, raznoliki i pozitivni trenizi koje će pas sve više voljeti i kroz koje će vam sve više vjerovati, a vi ćete ga sve bolje upoznavati, kao i način na koji psi uče. Vaš fizički pristup psu prilikom dodirivanja, maženja, podizanja i slično, uskladite s trenutnim mogućnostima psa, budite blagi, ali dosljedni, pas ne bi smio osjećati nelagodu zbog toga kao ni zbog mjesta na kojima mu se to događalo.

U šetnjama bi bilo bolje da pas ne ide ispred vas nego da ide uz vas, a takvo njegovo ponašanje nagrađujte, ohrabrujte i produžujte. Nagrada može biti i nekoliko minuta slobodnog i opuštenog njuškanja, nakon kojih pas ponovno treba veselo pratiti vas. Ukoliko vaša ženkica nije sterilizirana, postoje periodi kad je njena pažnja više usmjerena prema okolini, mirisima, mužjacima. Tad je najbolje, koliko je moguće, ne izlagati je takvim situacijama, niti o nje očekivati savršenu poslušnost.

Razmotrite vaš pristup psu u njemu stresnim situacijama, odašiljete li i vi svojim držanjem, glasom, postupcima, nesigurnost i nervozu, ljutnju, rezigniranost? Kada, zašto i na koji način reagirate? Zbog kojih reakcija psa?

Pronađite nešto što pas voli, hranu, igračku, i odmah pri dolasku psa do vas počnite s veselim i brzim nagrađivanjem, produžujte vrijeme pažnje psa prema vama, pojačavajte želju psa za suradnjom s vama. U stresnim situacijama je bolje psu dati vremena i prostora da sam pronađe željenu poziciju tijela, nagrađujte već prvi trenutak opuštenosti da biste nakon sustavnog, postupnog i dosljednog vježbanja mogli nagraditi nezainteresiranost za prijašnje stresne situacije i događaje, ali i njegovu želju za suradnjom s vama. Razmislite o nagonima vašeg westija, što ga pokreće, što voli, i u pravom trenutku, dajte mu to.

Odgovorio:
Denis Prtenjača,
Klub za obuku pasa Rijeka

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr