Čovjek po imenu Esquin iz južne Francuske uhićen je zbog nekog rutinskog prekršaja, te je završio u ćeliji s osobom koja ga je zabavljala pričama o profanim avanturama ratnika-monaha iz tajnovitog reda vitezova templara, piše Daily Mail.
Sveti zaštitnici hodočasnika i pohlepni kralj
Templari su prvotno osnovani kako bi štitili kršćanske hodočasnike na putu u Svetu zemlju.
Čovjek je i sam bio član reda te je pričao o sudjelovanju u bogohuljenju, obožavanju vraga i ceremonijama inicijacije koje su uključivale intimne odnose i još puno više od toga.
Esquin je znao kako templari imaju visokopozicionirane neprijatelje koji bi bogato platili za takvu informaciju. Zbog toga je, nakon što je oslobođen, prvo stupio u kontakt s pratnjom aragonskog kralja, u današnjoj Španjolskoj, te je ponudio svoju priču za 3.000 livri u gotovini, kao i dodatnih 1.000 svake godine nakon što se informacije pokažu istinitima. Odbili su ga.
Zatim je sa svojim tračevima otišao na dvor kralja Francuske, Filipa IV. I tu mu se posrećilo.
Filip je bio pohlepni monarh koji je već napunio kraljevsku blagajnu oduzimanjem srebra francuskim Židovima koje je zatim prognao. A nakon toga je bacio oko na ogromno bogatstvo vitezova templara.
Naredio je da se o njima naprave tajni spisi, a Esquin je bio upravo čovjek kojeg su kraljevi špijuni trebali.
Uzevši njegove navode o perverzijama kao polazišnu točku, kraljevi su ljudi lansirali pravi lov na vještice te su u slijedeće dvije godine pronašli još 'krtica' pomoću kojih su prikupili još štetnih i bludnih tračeva od nezadovoljnih članova reda koji su bili izbačeni ili su imali druge razloge za govoriti protiv bivših drugova.
A zatim je došlo vrijeme za akciju. U koordiniranom napadu u zoru, 13. listopada 1307. kraljevi su ljudi izvršili racije na sve prostorije koje su pripadale templarima širom Francuske.
Kraljevska optužba protiv templara glasila je kako se radi o "vukovima u ovčjoj koži, koji su zlobno vrijeđali našu vjeru".
Denuncirani su kao "sramota čovječanstva, opasan primjer zla te univerzalni skandal". Masovno su uhićivani, te optuženi za grijehe sodomije, hereze, te svega ostaloga što je moglo izazvati sablazan te narušiti njihov imidž svetosti i pravičnosti. Oduzeto im je kompletno vlasništvo.
Lažne optužbe
No, stručnjak za srednjevjekovnu povijest, Dan Jones, u svojoj knjizi 'Templari: Uspon i pad božjih svetih ratnika' tvrdi kako su templari bili nevini, te da su Esquinove optužbe bile lažne.
U središtu svih optužbi bio je najobičniji 'poljubac mira' kojeg su vitezovi bez skrivanja davali novacima, ponekad i na usne.
To je prevedeno u ceremoniju orgijskog divljanja u kojem su stajali goli i ljubili se po cijelom tijelu, uključujući i stražnjicu. Spominjala se i crna magija, te razni idoli.
Unutar izuzetno kratkog vremena, viteški red koji se gotovo dva stoljeća borio za kršćanstvo nemilosrdno je satrt.
To nisu učinili muslimani, zakleti neprijatelji koje su templari brojne poklali, već njihovi sunarodnjaci.
Do trećeg desetljeća 14. stoljeća vitezova templara više nije bilo.
Neustrašivi borci i žive legende
No tko su točno ti progonjeni 'sveti' vitezovi s karakterističnim crvenim križem na svojim štitovima? I zašto su nekima fascinantni čak i u 21. stoljeću, gdje ih se prikazuje na razne načine, kao junake, mučenike, grubijane, žrtve, kriminalce, pervertite, heretike, čuvare Svetog grala i zaštitnike Isusove tajne krvne linije?
U svojoj knjizi Dan Jones tvrdi kako je sekta, nazvana Božji sveti ratnici, osnovana 1119. godine sa specifičnim zadatkom zaštite europskih hodočasnika koji su putovali u Svetu zemlju na Bliskom istoku kako bi posjetili kršćanska svetišta.
Njihovi su članovi dali zavjete čestitosti, siromaštva i poslušnosti. Imenovani su po hramu u Jeruzalemu, koji je bio njihovo svetište.
Uskoro su postali vodeća snaga križara. Templari su se pokazali izuzetno dobri u svome poslu - disciplinirani, bezobzirni, neustrašivi, spremni na smrt radije nego na predaju.
U jednoj borbi protiv muslimanskog vojskovođe Saladina 140 vitezova je, vičući kao jedan "Isus je naš život a smrt naša nagrada", jurišalo na 7.000 Saracena te svi do jednog pomrli.
Drugom su prilikom templari jurnuli u uske gradske uličice u potjeri za muslimanskom vojskom. Shvativši da su uhvaćeni u zamku i opkoljeni, templari su krenuli natrag cijelo se vrijeme boreći prsa o prsa s neprijateljima.
Gotovo 600 vitezova poginulo je u borbi u kojoj je krv lila "kao iz svježe otvorenih bačava vina".
Zbog ovakvih su djela templari brzo stekli legendarni status, te su se počeli pojavljivati u narodnim pričama, umjetničkim djelima, baladama i povijesnim spisima.
Snaga mita nastalog oko njih bila je tolika da je jedan obožavatelj čak odrezao genitalije templara poginulog u bitci te ih "te ih zadržao za pravljenje djece jer čak i mrtav, templar je mogao napraviti djecu koja bi bila hrabra kao on".
Rast moći i bogatstva
Zahvaljujući slavi i predanosti bogu, počeli su na dar dobivati sve veća bogatstva, novac, zemlju. Uz to, uživali su posebnu zaštitu Pape, te su bili izuzeti od zakona i poreza monarha.
Posjedovali su dvorce, naselja, mlinove, trgovišta, crkve i samostane, šume i stada u gotovo svakoj zemlji, od sjeverozapadne Europe do Palestine i Sirije, a posebno u Francuskoj.
Uz toliko bogatstvo došao je i utjecaj, jer su postali banka koja je financirala kraljeve i ratove, dok su na svakom dvori bili njihovi vitezovi kao diplomatski predstavnici templarskog reda.
Iako je rijetko istodobno postojalo više od 1.000 vitezova templara, postali su jedna od najjačih snaga kasnijeg srednjeg vijeka.
A time su neizbježno stvorili i neprijatelje.
Neprijatelji reda i njegov pad
Neki od pobožnijih suvremenika smatrali su kako su njihovi konstantni ratovi zapravo korupcija miroljubivih principa kršćanstva. Drugi su ih smatrali opasno samodrživima, bez ikakve kontrole.
Kako su borbe u Svetoj zemlji jenjavale, tako su se templari sve više bavili raznim poslovima po Europi. Tako da, kada je Filip IV poslao svoje ljude na vitezove, to su većinom bili srednjovječni muškarci koji već dulje vrijeme nisu držali mač u ruci.
Kako bi priznali svoje grijehe, bili su mučeni izgladnjivanjem, zabranom spavanja, bacanjem u lance, paljenjem stopala i sličnim nehumanim djelima.
Mnogi su pokleknuli nakon nekog vremena, uključujući i Jacquesa de Molaya, samog velikog meštra reda. Priznali su da su "odbacili Isusa i pljuvali na križ" u sklopu svojih ceremonija inicijacije.
Svi optuženi u svojim su priznanjima slijedili isti scenarij, a ako bi neko skrenuo s određenog sadržaja, bio bi mučen sve dok se ne bi vratio na pravi put.
Uz to, bio im je obećan oprost ako priznaju sve grijehe za koje su optuženi.
Nitko im nije pokušao pomoći, unatoč dva stoljeća junačkih podviga. Jedino je Papa pokušao djelovati na suđenja, ali i on je bio pod Filipovom kontrolom. Najviše što je mogao učiniti bilo je da im ponudi oproštenje i razriješenje od grijeha.
Nakon suđenja, sve njihovo vlasništvo preuzeli su lokalni vladari, koji su nastavili uništavati reputaciju templara.
Misterija naglog pada
MISTERIOZNA ‘ZEČJA RUPA’ SKRIVALA ŠPILJU STARU 700 GODINA: Tajno društvo ovdje je izvodilo obrede
Nekoć moćan red odjednom je prestao postojati. Radilo se o izuzetno brzom padu od izuzetne moći i bogatstva u ništavilo. No legenda je nastavila živjeti.
Templari predstavljaju bogati izvor materijala za razno-razne teoretičare zavjere i slične tražitelje 'alternativne stvarnosti'.
Većina se temelji na ideji da tako moćan red ne može jednostavno tako brzo nestati, što onda predstavlja polazišnu točku za brojne alternativne povijesti.
