"Kada smo jako mladi, skloniji smo zaljubljivanju i idealiziranju partnera koje slabo poznajemo. Tada nas često privlače oni koji imaju nešto što je nama uskraćeno. Ako smo tihi, sramežljivi, usamljeni, privući će nas neko ko je samopouzdan, društven i glasan, dakle, osoba za koju verujemo da će nam dati ono što nam nedostaje, neko koga vidimo kao spasioca", pojašnjava za B92 psihologinja Željka Kurjački.
I u godinama koje slijede nije neobično da nas privuče netko tko je znatno različit od nas. Međutim, baš te razlike nisu ono što kasnije određuje hoće li ta veza opstati ili propasti.
" Početno uzbuđenje novim i različitim brzo splasne, jer ništa ne može vječno biti novo i mistično", pojenostavila je psiholginja.
Različitosti nas privlače, ali upravo sličnosti održavaju vezu zdravom.
"Jedno je kad se razlikujemo po navikama, hobijima, interesima, a drugo kad postoje velike suprotnosti po pitanju važnih životnih uverenja, religije, porijekla, materijalnog stanja i stava prema novcu. Prve razlike mogu biti uzbudljive i u dugoj vezi jer unose živost i energiju, mogu potaknuti partnere da u vezi stvore prostora za sebe. Ali, druge najčešće predstavljaju ozbiljan problem. To što on voli nogomet, a ona ples može unjeti živost u odnos, ali kad su u pitanju životne vrijednosti, mnogo je bolje ako se partneri slažu", mišljenja je Kurjački.
