Nešto što velika većina ljudi najčešće ne može razumjeti je samački život. Kako shvatiti osobu koja je odlučila živjeti sama da se tu radi o njezinoj odluci, a ne primoranosti. Najlakše je biti s nekime samo da biste bili s nekime, da vam netko pruži pažnju ako ste osobe koje ne mogu biti bez pažnje.
Osobe koje žive samačkim životom su zapravo jako hrabre osobe koje ne pate od tuđih mišljenja, ne treba im nitko da bi bili sretni i ispunjeni, a najčešće ne žele svoje dragocjeno vrijeme trošiti na toksične ljude. To su osobe koje znaju uživati u svom miru i tišini.
Jednog Hrvata je zanimalo kako se drugi nose sa samačkim životom pa je na hrvatskoj inačici Reddita postavio pitanje o samačkom životu bez partnera: "Je li se netko od vas odlučio na život bez partnera/braka/ozbiljnih veza? Kako se generalno rješavate osjećaja usamljenosti? Iz kojeg razloga ste odlučili ostati sami? Koji su vaši planovi za budućnost?"
Cijeli život sam
Mnogi su rekli da su cijeli život sami, da to nisu birali, da se tako dogodilo: "Ja živim samačkim životom otkad sam se rodio, doduše, nisam ja odlučio da će tako biti, ali tako je kako je pa mogu reći da se čovjek može naviknuti na sve. Nije tako loše dok se fokusiraš na druge stvari u životu u kojima imaš ili možeš imati uspjeha. Usamljenost najviše dolazi kada ništa ne radim, tako da mi je uglavnom ok dokle god se okupiram produktivnim stvarima i pozitivno razmišljam. Neki moj dugotrajni plan je da se nosim s time tako što ću razmišljati pozitivno, trenirati, brinuti se o sebi, čitati, razvijati karijeru, putovati, itd. Kućni ljubimci i prijatelji isto dosta pomažu. Htio bih i više početi pomagati drugim ljudima, nakon toga se uvijek bolje osjećam. Bilo bi super kada bih za koju godinu mogao posvojiti dijete, ali sam svjestan da kao solo muškarac nemam praktički nikakve šanse da se to realizira. Trenutno se najviše radujem tome što ću krenuti na jiu jitsu, to će mi barem omogućiti redoviti fizički kontakt s drugim ljudima, što mislim da će mi puno pomoći", na što mu je drugi odgovorio: "Možeš udomiti dijete. Znam jednog slobodnog muškarca koji ih ima dvoje, jedino što tehnički nisu tvoja djeca i možeš ih izgubiti ako se pojavi biološki roditelj."
Voli svoju slobodu više od ičega
Većina osoba koje žive samačkim životom vole svoju slobodu više od ičega: "Splet okolnosti u odrastanju i okoline me natjerao na samoodrživost do te razine da sam postao mentalno previše nezavisan. Nisam puno razmišljao o tome dok se nisam napokon okušao u više ljubavnih veza i shvatio kako je to zapravo “problem”. Nekako sam čudno zaljubljen u tu bezuvjetnu slobodu samoće. Volim imati otvorene opcije u svakom trenutku svoga života. Ne volim obvezu svakodnevnog polaganja računa. Ne volim kada netko previše brine o meni i o mom stanju, osim onog općeg naravno, u smislu ljudskosti. Radujem se polaganom rastu svojih prihoda koji će mi omogućiti češća putovanja po svijetu i upoznavanja kaosa kulture za koja samo trebam pošarati dane na kalendaru i izvaditi VISA karticu kako bih to platio. Volim opciju da kada se osjećam izrazito lijeno, se mogu jednostavno skinuti gol, naručiti najmasniju pizzu na tržištu, pogledati malo pornjave i gledati televiziju. Volim kada mi se samo šeta, da samo odem i prošetam. Kada mi se druži, da vrtim po imeniku prijatelje i poznanike, kolege i suradnike i da odem s njima na cugu i klopu i da se nakon istoga veselo pozdravimo i svatko ode svojim putem. Volim ideju da ako odlučim udomiti psa, da samo odem u azil i udomim maloga gada. Volim da kada mi se biva sam, da samo isključim mobitel i da ne postojim. Vjerujem da je generalna ideja tu svima jasna. Da, imam trenutaka kada se osjećam usamljeno. Da, imam trenutaka kada zavidim mnogima koji imaju dobre i kvalitetne životne partnere.
Da, imam trenutaka kada me uhvati još jača epizoda da se u tom danu jedva natjeram ustati iz kreveta. Ovo sve ima dvije strane medalje jer bih se i u vezama znao osjećati gotovo jednako. Malo slabiji intenzitet, možda malo manja frekvencija, ali osjećaj usamljenosti (ne samoće, čitaj razliku) bi i dalje povremeno plutao. Ne mogu reći da je to apsolutno. Nisam dovoljno pametan, niti iskusan. Što više vrijeme prolazi, to manje znam što zapravo hoću. Također sam naučio učiti da me generalno zaboli ona stvar za to. A poruka svima ovdje koji odmah na prvu napadaju sve samce da su kreteni i budale, luzeri i kojekakvi pogrdni nazivi; dame i gospodo, pogledajte malo i sami sebe. Zaista bi bio fasciniran da ste takvi direktori svojih života da uz posao, žene, muževe, djecu i aute, pse i mačke, kuće i kredite, bliže rodbine, bolesti i krize, škole i vrtiće, skupite vremena i volje nametati i filozofirati o greškama tuđih života za koje niste izdvojili ni 10 dobrih i skromnih sekundi detaljnog razumijevanja. Istinski sretan i zadovoljan čovjek nije nametljiv, već u najgorem slučaju dobronamjerno savjetuje s vlastitim primjerom i aktima za kojega ne bi trebalo biti briga jesu li isti javnosti vidljivi jer ako traže pozornost, zapravo traže validaciju, a ono je projekcija vlastite nesigurnosti. Suma sumarum, kako je netko gore napisao, prije da je mene samoća odabrala, nego ja nju. Ne bježim od možda nekakvog odnosa u budućnosti, moja vrata su uvijek otvorena, ali proaktivan više nisam jer me ne privlači dovoljno ta ideja koja je pokušana u više navrata. Kako bude bit će, ne žalim se i prihvaćam stvari takvima kakve jesu, bez emotivnih ispada. Iz dana u dan se zapravo učim kako biti istinski zadovoljan sam sa sobom i da budem što više emotivno indiferentan jer je to jedina stvarna sloboda, sloboda od svega", na to mu je jedna žena odgovorila: "Ja sam još uvijek solo jer nisam upoznala nekog (live) da zapravo ima ovakva razmišljanja i stavove o životu i ljudskim odnosima. Call me maybe."
I ostali su se složili s njim: "Bravo care. Za mene je ista situacija. Potpisujem sve napisano", a jedan Riječanin je dodao: "Potpisujem. Samac sam i paše mi. Nekako mi je najbolje kad sam sam, najbolje raspolažem s vremenom."
"Svi te pitaju jesi li se skrasio, imaš li djecu. Rijetko tko pita jesi li sretan u životu. Jedan je život. Živi kako ti želiš, a ne kao svi", zaključio je treći.
Ne žele djecu
Neki jednostavno ne žele djecu: "Da, odlučio sam ne imati nikad djecu, niti se ženiti, nego radije probati napraviti neki legacy. Tek kad i ako za sebe mogu reći sam "uspio", ću si uopće dopustiti razmišljati o tako nečemu. Katastrofa je, želiš se ubiti kad te uhvati usamljenost, ali sve tvoje vrijeme je 100% tvoje i možeš zarađivati pun ku... para i raditi zanimljive stvari ako hoćeš. Imaš pravu potpunu slobodu. Ne isplati se odabrati ovaj put, osim ako si 100% siguran da to želiš i spreman si dati život karijeri, znanosti ili nečemu trećemu. Ako odabereš ovakav stil života, ne zbog žrtve, nego eto, tek tako jer ti se ne da truditi, onda je to najgori izbor koji si ikad napravio."
"Nisam se odlučila za samački život, ali znam da ne želim imati djecu i jako me ljuti kad me ljudi praktički napadaju s vidjet ćeš kad dođeš u godine. Nisam više toliko mlada da sad ulazim u neki prosjek kada ljudi imaju djecu. Ne znam zašto netko ne može prihvatiti moju odluku i nastaviti gledati svoja posla", poručila je jedna žena, a drugi muškarac je zaključio: "Bolje biti sam nego imati neku luđakinju od žene i razmažena derišta."
Solo putovanja su odlična
"Nisam se odlučio, ali situacija je takva da soliram i prilagodiš se brzo. Nađeš aktivnosti koje te zanimaju, nemaš nekih drugih obaveza, tipa obitelj, škole, vrtići i svašta nešto, ne čekaš pola sata mira dok djeca zaspu navečer, nemaš nužnih obiteljskih druženja jer se djeca trebaju igrati i slično pa si po tom pitanju jako fleksibilan. Pros: Imaš vremena za sve što tebe veseli. Cons: 95% prijatelja će se udati i imati djecu i neće imati vremena kao nekad pa se osjećaš kao debil dok svi negdje zajedno putuju, uživaju obiteljski, a ti ne ideš na more jer nemaš s kime i tako", objasnio je jedan muškarac, a jedna žena mu je poručila: "Ajde sam. Ja putujem sama i bas je opuštajuće. Možda nije prezabavno, ali definitivno opuštajuće + nitko te ne poznaje."
Jedan Zagrepčanin je dodao: "Ja bome idem na more solo i super mi je, nikakav problem, dobro meni je samoća uvijek odgovarala pa ono, ne bi mi ni odgovarala previše društvena partnerica koja vrzma na sve strane i ne može sama otići ni na WC."
Je li u pitanju egocentričnost?
Jednu ženu zanima jesu li ljudi koji žive samačkim životom egocentrici: "Sad, ovo nije niti napad, niti kritika, makar imam dojam da će se ljudi naći prozvanima. Sasvim podržavam da ljudi sebi naprave život kako njima paše i da budu sretni. Općenito nisam fan ljudi i htjela bih da ih je što manje i ne potičem nikoga da se mora skrasiti i imati djecu. Ne mislim da ste vi u krivu, niti išta slično, ali iz psihološke perspektive, ovakve individue često imaju problema s narcizmom. Da se razumijemo i naše kapitalističko društvo jako pojačava individualizam, ali da, uglavnom ljudi s ovakvim stavovima, "rigidnim" oko svojih potreba i svoje slobode imaju narcističke tendencije i nemaju kapaciteta staviti svoje na stranu za nekoga drugoga. To nije baš idealno i možda bi bilo kul poraditi na tome. Opet ima i takvih roditelja, ima takvih ljudi koji se i skrase i naprave djecu pa im nikad ne mogu dati što im treba, niti biti dobri partneri, roditelji, prijatelji, itd. Ovo je puno bolje. Nemam ništa protiv tvog stila života. Ne mislim da ga trebaš mijenjati, ako tebi paše, onda ne moraš mijenjati. Nemoj slušati nikoga tko te uvjerava da je njegovo jedini način. Ima hrpa ljudi kojima tako jednostavno više paše. Ovo nije kritika, niti napad. Ne prozivam te. Samo evo, jednu drugačiju perspektivu dajem. I u slučaju da se ne odnosi na tebe, super, ali za one koji se možda pronađu u tome, bit će i bolji prijatelji (ne samo romantične veze) ako nauče malo staviti svoje na stranu."
Na to joj je druga žena rekla što misli: "Normalno je da ima raznih razloga i kakvi god da jesu, njihovi su i nema itko pravo suditi ljudima jer smatra da po njihovom mišljenju nešto nije s njima u redu jer se ne slažu s njihovim nahođenjima i da su sebični ako su sretni sami, tko je bilo tko da to preispituje? Dok nitko nikoga ne ugrožava ima pravo biti kakav god želi, a na prvom mjestu sebičan, odnosno uživati u životu, ali opet je pitanje tko kako percipira sebičnost. Ja je percipiram kao prioritiziranje samoga sebe. Ako sam sebična jer znam što želim od partnera jer znam što ja nudim i na manje ne pristajem, onda neka budem sebična. Radije ću biti sama nego se "skrasiti" s nekime koga ne želim jer je on taj koji mene treba i koji mi nabija na nos da sam sebična jer ću radije biti sama nego s njime. Po mom iskustvu to su manipulatori, ljudi koji su iskompleksirani koji trebaju tuđu potvrdu i treba im netko tko bi ih vodio i volio jer sami sebe ne znaju voljeti. Ja partnera isključivo biram po tome je li ga ja želim. Ako ga ne želim, hvala bogu, kao što kažeš, ima vibratora na tržištu."
Ne žele narušavati svoj mir zbog krivih osoba
Mnogi ne žele nekoga tko će im narušavati njihov mir: "Nije moj odabir, ali definitivno više neću narušavati svoj mir i zdravlje zbog nekoga, nečijih hirova ili roditelja koji ne gledaju svoja posla, već bismo se svi trebali podređivati njima. Gledam svoja posla, ljude koje volim i karijeru. Ako nekad dođe netko s kime ću se slagati, u redu, do tad mi je baš super ulagati u sebe i mogu tako ostatak života, koliko god možda sebično zvučalo, a koliko su današnji brakovi iskreni i sretni, eh to je druga priča." S time se složila još jedna žena: "Živjeti autentično i dosljedno sebi je najhrabriji put i jedini koji na kraju donosi zadovoljstvo. Ne bih bila u koži ovoj ekipi koja živi po nekim utabanim putevima zbog socijalnog pritiska okoline kad jednom shvate da je to sve nebitno i da su potratili živote na tuđe zelje."
"Moj problem je što sam jednostavno previše navikla biti solo da nisam spremna uopće na kompromise (prvenstveno mislim na vrijeme) koje veza zahtijeva. Ne bih rekla da sam odlučila biti solo, samo mi trenutno (čitaj koju godinu) ne paše biti s nekime. Na momente je teško. Još je teže u momentima kad je neki pir ili prosidba prijatelja na vidiku, ali prođe i taj feeling brzo. I dalje se nadam da ću jednog dana naletjeti na nekog tko će me dovoljno zainteresirati. Nekim ljudima to zna doći malo kasnije u životu. Dotad uživancija u solo izvedbi", rekla je žena koja previše uživa u svojoj slobodi.
Jedan muškarac se razočarao sa ženama: "Ne biram biti sam, ali realno bolje biti solo, nego u trulom i lošem odnosu. Bio sam 3 godine solo i procvao sam prije toga u nekoliko loših veza. Nakon svega nisam prihvatio ući u nikakvu vezu dok nisam naletio na normalnu curu", na to se drugi nadovezao: "Ništa te ne sputava u životu kao loš odabir partnera."
Uživanje u vlastitom miru
Neki vole vlastiti mir: "Ne osjećam se usamljeno. Uživam u vlastitom društvu i radim što mi se radi u tom momentu, bez upita: "Zašto ne obraćaš pažnju na mene" presinga. Čitam knjigu ako mi se čita, pijem pivu ako mi se pije, sviram ako mi se svira, kuham ili ne kuham, kako mi se da, dođem i odem kako želim, spavam na kauču ili krevetu ako mi se tako hoće, sjednem na motor ili u auto i zapičim na more jer mi je, eto, došlo tako u tom momentu. Taj trenutak kada sam shvatio da mi ne treba nužno netko s kime moram podijeliti lijepi trenutak da bih uživao u njemu ili tko me može slušati kada se ne osjećam sjajno je bio predivan. Živio sam s bivšom koju godinu i osim lako dostupnog seksa, ne mogu nabrojati puno prednosti takvog života naspram ovog kojeg vodim sada. Naprosto me smara potrebna količina kompromisa na koje bih morao pristati i odbijam ikome pokloniti svoju samoću."
"Kod mene slično, jednostavno volim biti sam. Smatram se mješavinom konformista, nihilista i hedonista. Za sreću ne trebaš prsten. Trebaš znati što te usrećuje i opleti po tom cilju", zaključio je jedan Hrvat.
