Šezdesetih godina prošlog stoljeća je konzervativni političar Henry 'Chips' Channon tražio jednu zlatarnicu kada je primijetio čudnu staricu. Pomislio je da gleda Gladys Deacon, vojvotkinju od Marlborougha, koju je opisao kao nekada najljepšu ženu na svijetu. Ali kada se htio pozdraviti, ona je sve ostavila i pobjegla iz zlatarnice.
Kada je Hugo Vickers kao tinejdžer pročitao odlomak koji opisuje ovaj događaj u jednom od Channonovih dnevnika, počela je njegova opsesija. Odlučio je saznati što se dogodilo američkoj ljepotici koja je nazdravljala europskom društvu na prijelazu stoljeća.
Završila na psihijatriji
Hugo je tada ispričao za BBC: "Otišao sam u Blenheim sa 16 godina, 1968., i pitao sam vodiče o njoj. Rekli su: 'Ne pričamo o njoj'. Nije mi palo na pamet da je razlog njezina nestanka to što je bila u psihijatrijskoj bolnici. Na kraju sam je pronašao ondje i bilo mi je dopušteno da je vidim. Sprijateljio sam se s njom i razgovarao."
Nova izložba u palači Blenheim sada nastoji vratiti ostavštinu Gladys Deacon u očima javnosti stoljećima nakon što je iseljena iz dvorske palače. Imanje je i dalje ispunjeno podsjetnicima da je tamo nekada živjela. Bila je poznata po svojim plavim očima koje su bile naslikane na stropu ispred glavnih vrata, po uputama 9. vojvode od Marlborougha.
Također je ovjekovječena kao dvije kamene sfinge na terasama, a njezina usamljena fotografija je uramljena u sobama palače.
Koristila je magiju
Iako je živjela glamurozno, život mlade Gladys je bio pun skandala.
Njezin otac je ubio majčinog ljubavnika 1882. kada je Gladys imala samo 11 godina, a majka ju je otela iz samostana, plašeći se da će njezin otac dobiti skrbništvo nad njom. Sa 14 godina je pročitala o zarukama Consuelo Vanderbilt s vojvodom od Marlborougha i izjavila da će jednog dana postati vojvotkinja. "Premlada sam, ali zrela u vještinama ženskog vještičarenja", rekla je ona.
Na njezinu sreću, vojvoda i njegova nova vojvotkinja bili su u braku bez ljubavi.
Dok je obitelj Vanderbilt tražila dodatni status za svoju kćer, vojvodu su zanimali samo njezini milijuni. U to vrijeme je Gladys živjela boemskim životom u Parizu.
Sudbonosan susret
Ali tijek njezinog života se zauvijek promijenio kada ju je vojvoda pozvao u palaču Blenheim kasnih 1890-ih. Gladys se sprijateljila s Consuelo i dok je boravila u palači kao još jedan gost kuće, vojvoda je bio oduševljen njome.
Vickers je rekao: "On ju je jednom pogledao i ludo se zaljubio u nju." Kada su se vozili za Oxford u kočiji, stalno se okretao, kako bi gledao u gospođu Deacon koja je sjedila na zadnjem sjedištu.
Sa 22 godine je primila injekcije voska u ranom pokušaju estetske kirurgije, što je utjecalo na njezin dobar izgled.
Consuelo je na kraju napustila vojvodu, ali se neko vrijeme nije htjela razvesti. Kada je to konačno napravila, to je značilo da je Gladys, koja je već neko vrijeme bila vojvodina ljubavnica, ostvarila svoj san iz djetinjstva. Vjenčali su se u Parizu 1921. Ona je tada imala 40 godina i poznavala ga je više od 20 godina. "Udala sam se za kuću, a ne za muškarca", rekla je ona. U pismu vojvodi napisala je: "Zar ja nisam posljednji dragulj Marlborough?"
Nestabilno ponašanje
Njezin temperament je ubrzo došao do izražaja pa su se vojvoda i ona počeli udaljavati jer je njezino ponašanje postajalo sve nestabilnije. Gospodin Vickers je objasnio: "U jednom trenutku je došla na večeru i stavila revolver na stol. Jedan gost do nje je pitao za što je to, a ona je rekla, 'Oh, ne znam, možda bih jednostavno upucala Marlborougha."
Vojvoda je s njom sve teže živio. Godine 1933., nakon što je izgubio strpljenje sa svojim hobijem, uzgajanjem Cavalier King Charles španijela, otpustio je njezino osoblje i izbacio je iz palače. Ubrzo je umro, a ona je propala.
Gladys se isključila iz vanjskog svijeta, okruživši se mnoštvom kućnih ljubimaca. Vickers je rekao: "Postala je potpuni i apsolutni samotnjak. Zamišljam da joj kroz glavu lebde fantastična sjećanja na Pariz, Rim i Italiju i sve divne ljude koje je poznavala. Ali na kraju joj je to vjerojatno postalo previše pa je postala teška osoba. Prijetila je da će pucati na ljude koji su krali jabuke iz njezina voćnjaka. Ona je uvijek bila vrlo inteligentna i dok je sjedila u ovoj povučenoj atmosferi - čitala je novine, vodila dnevnike, bilježila što se događa u svijetu i bila je pronicljiva kao i prije."
Na kraju su ju zatvorili u psihijatrijsku bolnicu gdje je provela sljedećih 15 godina. Tada je Hugo Vickers prvi put sreo damu koju opisuje kao najfascinantniju osobu koju je ikada sreo. "Nevjerojatno mi je što sam je upoznao 1975., a rođena je 1881. godine. Jedan dan je moj sedmogodišnji sin došao iz škole i kopirao Monetove slike. Rekao sam mu da imam prijateljicu koja je poznavala Moneta i poslao ga u školu sljedećeg dana sa slikom koju je Monet naslikao u njezinom vrtu u Givernyju."
Gladys Deacon je umrla u bolnici 1977. Imala je 96 godina.
Hugo Vickers je autor koji je napisao nekoliko knjiga o fascinantnim ličnostima iz 20. stoljeća, uključujući "Gladys, vojvotkinju od Marlborougha" (1979).
POGLEDAJTE VIDEO: U Hrvatskoj sve manje sklopljenih brakova, a velik broj razvoda
