Koliko puta vam se dogodio isti scenarij – bliska osoba učini nešto na što reagirate povredom i potom, kad pokušate o tome raspraviti, situacija eskalira u svađu, šutnju ili povlačenje? Nitko iz svađe ne izlazi sretan, a još manje kao pobjednik.
Uzrok takvog razvoja događaja često je u načinu komunikacije: uperimo stvarni ili imaginarni prst u drugu stranu i kažemo, ti si to učinio, ti si me povrijedio, ti si pogriješio.
Nakon svađe često smo pod stresom, uznemireni i iznervirani.
Druga strana to instinktivno doživljava kao napad i okrivljavanje, reagira defenzivno ili se brani istom taktikom – uperi svoj prst prema vama. Ti uvijek prigovaraš, ili ti me ne razumiješ, tebi nije stalo… I začarani krug nema kraja.
Svi u sebi nosimo nezacijeljene rane i kada ih neka situacija dodirne, pretpostavimo da to ima veze s drugom stranom i onim što je ona učinila. No zapravo, prije svega ima veze s našim ranijim iskustvima i povredama koje su ostale nezacijeljene.
Ja umjesto ti
Upravo je zato dijeljenje vlastitog iskustva u kriznoj situaciji, poput svađe, od presudne važnosti. Umjesto da govorimo "ti" te tako ocjenjujemo nečije ponašanje ili čak optužujemo, daleko je konstruktivnije i učinkovitije krenuti iz "ja" pozicije.
"Ja razumijem da se ti tako osjećaš, ali ja osjećam drugačije, ovako se ja osjećam i potrebno mi je ovo…" Ne samo da je ovakva vrsta komunikacije manje ugrožavajuća za drugu stranu, nego druga strana dobiva priliku shvatiti što se uistinu događa sa sugovornikom.
Ogorčeni kolege koji se svađaju u zajedničkom uredu.
Često podrazumijevamo i mislimo da znamo kako se drugi osjeća, no zapravo mu "lijepimo" vlastita iskustva koja smo imali u sličnoj situaciji. I ne samo to, i sami očekujemo da nas drugi razumije a da pritom nismo ništa rekli o svom iskustvu. Drugi bi nam, nekako, trebao čitati misli. Međusobno se možemo razumjeti samo ako se slušamo i zainteresirani smo za tuđi doživljaj stvarnosti.
Čak i ako znamo da je ova vrsta komunikacije učinkovitija, nije laka. Kada govorimo iz "ja" pozicije, izlažemo se, ranjiviji smo jer otkivamo dijelove svog unutarnjeg svijeta koji često svim silama želimo zaštititi. Nema garancije da će nas netko čuti ili razumjeti. Rizik je velik. No to je jedini put za stvarnu komunikaciju i dublje razumijevanje te pronalaženje rješenja.
Manje konflikta
Istraživanja pokazuju da ova vrsta komunikacije ujedno smanjuje i konflikte u poslovnoj komunikaciji, a među tinejdžerskom populacijom smanjuje ispade bijesa. No, najvažnija je u partnerskoj komunikaciji.
Evo nekih primjera kako bi izjave iz "ja" pozicije mogla zvučati: "Osjećam se premoreno i treba mi tvoja pomoć" (umjesto "Ti nikada ne pomažeš"); "Osjećam se nervozno i uznemireno kad kasniš, možeš li to uvažiti" (umjesto: "Opet kasniš i ne držiš se dogovora"); "Bilo bi mi važno da me saslušaš i da si tu za mene kad mi je teško." (umjesto: "Na tebe ne mogu računati"). Iskušajte, mogli biste uštedjeti puno energije i smanjiti stres u odnosima.
