BILI SMO U ZABLUDI CIJELI ŽIVOT? / Jurski park je bio laž! T. rex ne da nije bio brz, već je - jedva hodao!?

Image

Nove simulacije koje se temelje na kretanju repa prepolovile su dosadašnje procjene o brzini kretanja tiranosaura

22.4.2021.
7:12
VOYO logo

Mislite da ne biste mogli trčati brže od T. rexa? Prema novom istraživanju, mogli biste ga prestići - hodanjem. U filmu 'Jurski park' grupa prestravljenih ljudi automobilom pokušava pobjeći od T. rexa, no znanstvenici su uvjereni da tiranosaur ne bi bio dovoljno brz da ih prestigne, piše LiveScience.

Prema novim simulacijama koje se temelje na kretanju repa, T. rex nije ni hodao brzo. Zapravo, uglavnom se kretao brzinom od nešto manje od 5pet kilometara na sat, što je približno polovina brzine od prijašnjih procjena, ali i prosječna brzina čovjekova hoda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tyrannosaurus rex, najveći od svih mesojednih dinosaura, živio je na današnjem zapadu SAD-a, prije otprilike 66 do 68 milijuna godina do kraja razdoblja krede, i vjerojatno ih je bilo na milijarde. Odrasle jedinke bile su duge oko 12 metara, visoke oko 3,6 metara i teške oko pet do sedam tona. No, koliko brzo se tako velika životinja mogla kretati?

Znanstvenici su prije na to pitanje pokušavali odgovoriti omjerom težine i visine bokova T. rexa, ponekad uključujući duljinu koraka sa sačuvanih staza. Na taj su način procijenili brzinu hoda između 7,2 i 10,8 km/h, što je otprilike jednako brzo kao i osrednji ljudski trkač.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U novom istraživanju znanstvenici su se fokusirali na vertikalno kretanje njegova repa, tvrdi Pasha van Bijlert, jedan od autora studije.

"Repovi dinosaura bili su ključni za njihov način kretanja, i to na više načina. Ne samo da im je služio kao protuteža, već je rep stvarao puno potrebne sile za pomicanje tijela unaprijed. To je činio s pomoću dva velika repna mišića (kaudofemoralni mišići) koji su povlačili noge unatrag tijekom hodanja", objasnio je znanstvenik sa Sveučilišta u Amsterdamu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prirodna frekvencija repa

Kod dvonožnog T. rexa, rep bi bio pasivno ovješen u zraku, ali također aktivno uključen tijekom hodanja. "Ova kombinacija, pasivna suspenzija i aktivnost u kretanju, jedinstvena je za dinosaure. Danas nema živih životinja s ovom značajkom", tvrdi van Bijlert.

"Kako se rep ljulja, on skladišti i oslobađa energiju kroz rastezljive ligamente. Kada ritam kretanja repa postigne rezonanciju, odnosno najveći pokret s najmanje napora, taj je ritam poznat kao 'prirodna frekvencija repa", kaže znanstvenik. Ta frekvencija bi onda ukazivala na učestalost koraka tijekom nesmetanog hodanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image

T. rex

Znanstvenici su koristili odrasli primjerak poznat kao Trix iz kolekcije Centra za biološku raznolikost Naturalis u nizozemskom gradu Leidenu. Autori studije skenirali su i modelirali Trixove repne kosti, a iz digitalne rekonstrukcije kostiju i ligamenata stvorili su biomehanički model repa.

Model repa daje najvjerojatniji ritam koraka za T. rexa, ali znanstvenici su morali znati koliku udaljenost prijeđe sa svakim korakom. Uzeli su duljinu koraka tiranosaura i utvrdili da će Trixova duljina koraka biti 1,9 metara, a zatim su izračunali brzinu hoda množenjem učestalosti koraka s duljinom koraka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Naš model imao je uobičajenu brzinu hodanja od 4,6 km/h, što je bilo znatno sporije od ranijih procjena brzine hoda. Uključujući neke pretpostavke u vezi ligamenata i okretanja kralježaka, došli smo i do nešto manjih ili većih brzina (od 2,88 do 5,9 km/h), ali sve u svemu, naš T. rex je puno sporiji od ranijih procjena", objasnio je van Bijlert.

Mjerenje brzine trčanja

Međutim, još uvijek postoje određene nesigurnosti u istraživanju budući da se znanstvenici fokusiraju na pokrete repom gore-dolje, dok se mišići i pokreti u stranu ne uzimaju u obzir.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nitko pri zdravoj pameti nije pomislio da su dinosauri imali savršeno krute repove koji se kreću samo gore dolje ili samo u stranu, no to je bila zanemarena tema u prijašnjim istraživanjima. Ova studija na pametan način i originalnim modelom dolazi do novih zaključaka", tvrdi John Hutchinson, profesor evolucijske biomehanike s Kraljevskog veterinarskog koledža u Hertfordshireu.

Iako dodaje kako kapacitet skladištenja energije repova tiranosaura može biti manji nego što znanstvenici nagađaju, njihov pristup bi se mogao integrirati i usporediti s drugim pristupima u budućnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Autori studije sada žele svoj model fleksibilnog repa primijeniti na model trčećeg T. rexa. Hutchinson smatra da je maksimalna brzina trčanja bila od 16 do 40 km/h, dok biomehaničari nagađaju kako bi njegova maksimalna brzina mogla biti ograničena snagom kostiju jer je životinja bila jako teška. "Ipak, fleksibilni rep bi to mogao promijeniti djelujući kao amortizer za vrijeme trčanja, omogućujući mu trčanje bez lomljenja kostiju", kaže van Bijlert.

Znanstvenici žele primijeniti svoju metodu na druge životinjske vrste jer smatraju da bi mogli otkriti zanimljive evolucijske prilagodbe u ulozi repa u kretanju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
TOMA
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo