Sovjetski dočasnik Vasilij Arhipov spriječio je kubansku raketnu krizu od eskalacije. Naime, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez jedva su izbjegli nuklearni rat koji bi razorio planet u listopadu 1962. godine, a u povijest je taj događaj zabilježen kao Kubanska raketna kriza. Iako su pregovori između predsjednika Johna F. Kennedyja i premijera Nikite Hruščova bili u konačnici uspješni, rat se ipak zamalo dogodio zbog zbunjenog kapetana sovjetske podmornice koja je s još tri bila stacionirana na Karibima. Podmornica je bila opremljena nuklearnim projektilom s gotovo istom razornom snagom kao i bomba bačena na Hirošimu. Podmornička flota imala je zapovijed da napadne američke snage ako ju isprovociraju i za to nije trebala tražiti odobrenje Moskve. Kada je američka mornarica otkrila sovjetske, počela je lansirati dubinske bombe, a zapovjednik Valentin Savitski pomislio je da je počeo rat i naredio je lansiranje projektila. Međutim, na podmornici je bio i zapovjednik flote Vasilij Aleksandrovič Arhipov. On je smatrao da Amerikanci samo pokušavaju izvući svoju podmornicu na površinu i da sovjetska flota nije u opasnosti. Arkhipov je zatim smirio Savitskog i spriječio nuklearni rat.

Stanislav Petrov odlučio je zanemariti upozorenje o raketama te je tako spriječio Treći svjetski rat. Više od dva desetljeća nakon što je časnik podmornice Vasilij Arhipov izbjegao nuklearni rat tijekom Kubanske raketne krize, drugi sovjetski časnik, potpukovnik Stanislav Petrov, ponovno je donio odluku da ne pokrene napad koji bi mogao potaknuti nuklearnu katastrofu. On je 26. rujna 1983. godine bio stacioniran u bunkeru Serpukhov-15 u blizini Moskve, u sklopu sovjetskih snaga protuzračne obrane. Tog dana, sustav ranog upozorenja otkrio je nešto što se činilo kao dolazni američki interkontinentalni balistički projektil. Petrov i njegovo osoblje na kraju su zaključili da je riječ o lažnoj uzbuni, a kasnija istraga to je i dokazala. Naime, sustav se alarmirao jer se sunce reflektiralo od oblake. Petrov je tako spasio milijarde ljudi od sigurne smrti.

Poručnik David Teich poslao je četiri tenka u pomoć drugoj jedinici, prkoseći tako naredbi za povlačenje. Naime, kineska je vojska pokrenula proljetnu ofenzivu protiv američkih snaga tijekom Korejskog rata 22. travnja 1951. godine, poslavši 300.000 vojnika u napad na američke postrojbe. Dva dana kasnije, američke snage bile su nadjačane, a postrojba iz 8. Ranger satnije ostala je odsječena. Njen zapovjednik E.C. Rivera radiom je pozvao pomoć, no preostale američke snage odlučile su se povući. Rivera i njegovih 65 ljudi bili bi osuđeni na smrt da nije bilo poručnika Davea Teicha koji nije poslušao svog kapetana, već je poslao četiri tenka da pomognu Riverinim ljudima.

Kaplar Desmond Doss odbio je nositi oružje, te je tako postao heroj u borbi. Tehnički, on nije prekršio nikakva pravila kada je izrazio prigovor savjesti te se tijekom Drugog svjetskog rata pridružio američkoj vojsci kao dio tima vojnih liječnika 77. pješačke jedince. Odbio je nositi oružje zbog vjerskih razloga. On je zbog toga često bio na meti svojih suboraca. No, kada je Doss poslan u borbu, zaslužio je njihovo poštovanje. On je dobio Brončanu zvijezdu za svoje junaštvo na Leyteu, ali je najpoznatiji po tome što je spasio živote oko 75 ranjenih vojnika koji su se našli pod jakom paljbom u bici za Okinawu. Doss je za to dobio Medalju časti.

Australski poručnik Thomas "Diver" Derrick rekao je "Fućkaš zapovjednika" i nakon toga je zauzeo teritorij kojeg je sa svojim vojnicima oteo Japancima. Njegova pješačka divizija bila je najodlikovanija postrojba Australije koja je služila u Drugom svjetskom ratu, a poručnik "Diver" Derrick bio je jedan od najodlikovanijih i najomiljenijih vojnika bojne. Njegov najpoznatiji pothvat dogodio se tijekom bitke kod Sattelberga u Novoj Gvineji u studenom 1943. godine. Njegova divizija borila se tjedan dana, no bez uspjeha, pa je Derrickov zapovjednik naredio njihovo povlačenje. "Diver" je tada rekao: "Fućkaš zapovjednika! Dajte mi još 20 minuta i osvojit ćemo ovo područje". On ja tada sam samcat svladao deset neprijateljskih položaja te je tako pomogao svojoj jedinici da osvoji teritorij. Nažalost, Derrick je kasnije poginuo, zadobivši teške ozljede u bici kod Tarakana u svibnju 1945. godine.

General Dietrich Von Choltitz odbio je spaliti Pariz dok su njegove trupe evakuirale grad. Kada su savezničke snage uspješno izvršile invaziju na sjevernu Francusku na Dan D, 6. lipnja 1944. godine, a potom su krenule da zauzmu Pariz u kolovozu, Hitler je naredio lokalnim vojnim čelnicima da spale veći dio grada kako ne bi pao u neprijateljske ruke. To je uključivalo uništavanje mostova, važnih ratnih objekata, pa čak i kultnih zdanja poput katedrale Notre Dame i Slavoluka pobjede. Zapovjednik Prve njemačke armije, general Dietrich von Choltitz to je odbio. U svojim memoarima iz 1951. godine Von Choltitz je tvrdio da je tada smatrao tu zapovijed upitnom te da je mislio da je Hitler psihički bolestan. Međutim, neki od svjedoka tvrdili su da mu je tada samo nedostajala vojska za izvršenje te zapovijedi te da je to sve izmislio kako bi spasio svoju reputaciju.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Albert Speer odbio je uništiti njemačku civilnu infrastrukturu. Saveznici su zauzeli posljednji most na rijeci Rajni koji je omogućio pristup Njemačkoj u ožujku 1945. godine. U tom trenutku Hitler je izdao "Neronov dekret", tj. uništenje kompletne njemačke infrastrukture. Taj zadatak pripao je njemačkom ministru naoružanja, i Hitlerovom prijatelju, Albertu Speeru. No, on je smatrao da će naredba imati poguban učinak na njemački narod, a Hitlera je smatrao psihički nestabilnim. Speer je u konačnici izdao naredbe, ali je, također, izdao i šifrirane alternativne naredbe kako bi odgodio uništenje. Na kraju, "Neronov dekret" nije proveden.

Zapovjednik topništva Raoul Berube odbio je generalovu naredbu da puca na svoje ljude tijekom Prvog svjetskog rata. Francuska 336. pješačka pukovnija 7. ožujka 1915. godine dobila je naredbu da napadne ukopane njemačke mitraljeske postrojbe. Napadi su trajali dva dana, a kad je zapovjednik divizije, general Geraud Reveilhac, naredio još jedan napad, 21. satnija je to odbila. Bijesan, Reveilhac je naredio svom zapovjedniku topništva, pukovniku Berubeu, da puca na svoje trupe. On je to odbio. Njegov pothvat ovjekovječen je u filmu "Staze slave" Stanleya Kubricka.

Kad je car August umro, pobunili su se rimski vojnici na Rajni te su tako uzrokovali krizu vlasti. Svi oblici pobune su djela nepoštivanja naredbi, ali pobuna na Rajni iz 14. godine n.e. jedna je od najzapamćenijih jer je ugrozila stabilnost cijelog Rimskog Carstva. Na kraju vladavine cara Augusta, koji je vladao od 27. pr. Kr. do 14. n. e., rimska vojska je usmjerila veliki dio svoje moći na suzbijanju pobune u Iliriku (sjeverozapadni Balkan). To je pomoglo ubrzanju zloglasnog uništenja triju ranjivih legija u Teutoburškoj šumi u Njemačkoj. Kako bi nadoknadila svoje gubitke, rimska vojska je opozvala veterane i regrutirala oslobođene robove. Panonske legije su do 14. godine bile napučene vojnicima koji su bili regrutirani nakon isteka prvotne službe ili uopće nisu bili vojnici. Većina nije htjela biti tamo i smatrala je da su njihova prava zanemarena. No, unatoč nezadovoljstvu, ostali su odani Augustu. Kad je on umro, pobunile su se legije stacionirane u blizini rijeke Rajne te su vojnici počeli ubijati svoje zapovjednike. Vojskovođa Germanik privremeno je smirio pobunjene vojnike jer je pristao otpustiti iz službe sve vojnike koji su sudjelovali u 20 i više pohoda te isplatiti im plaće. Kad je Tiberije poslao delegaciju senata da istraži pobunu, legije su se ponovno pobunile. Ovaj put vojnici su zaprijetili Germanikovoj trudnoj ženi Agripini, Augustovoj unuci, i njihovom malom sinu Gaju (poznat je po nadimku Kaligula). Germanik je uspješno ugušio i tu pobunu.

Indijski vojnici odbili su koristiti streljivo podmazano svinjskom i goveđom mašću, što je izazvalo pobunu 1857. godine. Naime, tada je 90 sipoja (indijskih pješaka), koji su služili pod britanskom 3. bengalskom lakom konjičkom pukovnijom, odbilo koristiti sporno streljivo. Oni su 8. svibnja na vojnom sudu proglašeni krivima za neposlušnost, a indijska pobuna počela je dva dana kasnije. Britanci su u konačnici ugušili pobunu i preuzeli su kontrolu nad Indijom, uspostavivši Britansku vlast koja će trajati do 1947. godine.

General Unije tijekom Američkog građanskog rata Dan Sickles maknuo je 10.000 ljudi s položaja. On je u bitci kod Gettysburga, navodno, odbio zapovjedi iz sebičnih razloga kako bi popravio svoj ugled, no pri tome je izgubio gotovo 40 posto svojih snaga.