'Ne znam kako netko zaboravi da su to nekada mlade žene pune života, imaju djecu, obaveze i život ih melje svakodnevno. Bila bih presretna da sam u tim trenucima dobila barem nekoliko dana mira i mogućnost da sagledam život u cjelini. Međutim, bombardiranje i šamaranje je počelo prve sekunde. Dugo sam išla kroz svakodnevnicu potpuno nesvjesna svega što se događa jer nisam imala vremena da apsolviram kompletnu situaciju i kompleksnost iste. Svu surovost ljudske prirode uvidjela sam kasnije u punom sjaju prema ranjenoj osobi, pogotovo prema javno eksponiranoj ženi za koju misle da je prethodno imala divan život. U tom moru ružnih stvari su se iznjedrili neki divni ljudi, koje prethodno nisam znala, koji su pružili ruku podrške i pridržavali me da ne padnem u taj ambis.'

Nikolina je velika inspiracija mnogim ženama. Sve zanima tko je inspirira i kako je to biti udovica na Balkanu: 'Što se tiče inspiracije, ne biste vjerovali koliko takvih priča postoji, koliko je žena iskusilo isto i koliko njih mi se javilo. Pisale su mi svoje sudbine, pokušavale mi dati neku nadu da se i ja, kao i one, mogu izvući. Javila mi se jedna žena iz Srbije, javna je ličnost, doživjela je linč. Njezin suprug Oliver Ivanović ubijen je na Kosovu. Javljalo mi se na tisuće anonimnih žena pa sam zapravo vidjela koliko je taj problem velik. Biti udovica je stigma o kojoj bi se trebalo javno raspravljati i rješavati u javnom prostoru jer to nije priča koja se događa rijetkima i izuzecima, već priča koja ima puno šire i dublje razmjere i korijene također dosta povijesno i kulturološki uvjetovane'.

Za Nikolinu je vraćanje poslu bio jedini način da sačuva živu glavu iz svega. 'Jedno vas rad može fokusirati i pomoći vam da maknete misli s ružne svakodnevnice na nešto drugo. Dovesti vam neku svježu energiju na neke nove ljude i stvoriti paravan u svijetu u kojem se osjećate dobro. Nakon što sam ispoštivala taj određen period tugovanja koji je bio bitan, morala sam spašavati sebe i svoje dijete. Prije svega da ostanem mentalno zdrava i stabilna što sam i uspjela. I tu sam se suočavala s raznim osudama jer 'kakva televizija, kakav javni život, ona treba tugovati'. Prije svega zaboravili su da je medijski posao bio moja branša, iako bih u tim trenucima vrlo rado izabrala biti anonimna i da radim nešto što nije izloženo očima javnosti. Zaboravljaju i činjenicu da, ako sam na primjer neka službenica koja radi u državnoj firmi, imala bih maksimalno dva tjedna da se oporavim od tragedije i morala bih se vratiti na posao, što vjerojatno nitko ne bi zamjerio...

'Meni je taj rad puno pomogao. Zahvalna sam što sam dobila dvije predivne kolegice s kojim sam uspostavila i prijateljske odnose. I da, ponekad se bavimo i teškim pričama, ali nisu sve teške, neke su i vesele, bizarne jer se bavimo fenomenima. I vidim da me te stvari više pogađaju nego prije. Posljednje gostovanje jedne majke koja je bila heroinska ovisnica i pričala je o svom teškom i trnovitom putu do izlječenja je za mene bilo tako strašno svjedočanstvo da sam ja cijeli njen iskaz u studiju preplakala. Sada naprosto suze same krenu, iako nisam osoba koja često plače. Kada osjetiš na svojoj koži koliko život može biti okrutan, puno dublje suosjećaš nego ranije. Živjela sam u balonu od sapunice koji se doslovce rasprsnuo preko noćo kada mi je suprug preminuo'.

Na pitanje koji je njezin recept za dizanje s dna, Nikolina odgovara: 'Mislim da je recept dizanja s dna univerzalan i individualan. U svakom slučaju, morate se angažirati da pronađete fokus, ljude koji vam žele dobro, morate maknuti otrovne ljude koji su u vašoj blizini i parazitiraju u vašem životu, sve one koje se vesele vašoj nesreći i produbljuju rane i to rade pod krinkom 'velike brižnosti' prema vama, to morate prepoznati i okružiti se s ljudima koji vam donose pozitivnu energiju i guraju naprijed, koji vas tjeraju da pozitivno mislite. I tako, korak po korak, tako se ide ka vrhu planine. Ne smijete gledati daleko ispred sebe jer vas tada uhvati depresija kada vidite koliko vam je mnogo ostalo. Polako se stiže i do najviše stepenice. Onda ćete jednog dana s tog vrha pogledati dolje i vidjeti zapravo koliko ste dugačak put prevalili. Meni dosta pomaže sport, rad, djeca koja te svojom energijom toliko obuzmu da moraš raditi dobro, i prijatelji.'

Otkrila je i kada je prestala vjerovati u Djeda Mraza: 'Mislim da duboko i podsvjesno sva djeca već vrlo rano znaju da su Djed Mraz zapravo mama i tata, ali nekako svi pristajemo sudjelovati u toj obmani zato što je lijepo imati iluzije i to nešto što nas tjera da vjerujemo da čuda postoje. Vjerujem da čuda postoje, ali Djed Mraz nije jedno od njih. Postoje neki neobjašnjivi momenti za koje ne znaš ni sam kako su i od kuda su se pojavili, a donijeli su nešto nevjerojatno lijepo i pozitivno. Tako da vjerovanje u Djeda Mraza je vjerovanje u neki boljitak i neko čudo, voljela bih da sva djeca ovog svijeta vjeruju u njega, a onda kada prestanu vjerovati da znaju da se dobre stvari mogu događati nezavisno od njega.

Otkrila je i po čemu pamti novogodišnje i božićne praznike iz djetinjstva: 'Pamtim ih po kićenju badnjaka, po mirisu maminih kolača koje sam obožavala, po nevjerojatnom iščekivanju. Tada su proslave bila daleko skromnije kao i pokloni, ali svejedno smo brat i ja jedva čekali to božićno jutro da vidimo što nas čeka ispod bora. A pamtim i kada sam od svog strica iz Njemačke dobila kazetu s tadašnjom najnovijim hitovima, bila sam u velikoj prednosti od svog razreda. Tako da sam bila izrazito ponosna, to mi se urezalo kao jedan od najljepših poklona. Pamtim odlaske na zajednička okupljanja, predstave i projekcije crtanih filmova u sklopu tatine tadašnje firme. Bilo je lijepo. Mislim da je to vrijeme omiljeno djeci te nam je zbog toga stresno. Ali, suština je da obitelj tada najviše vremena provodi zajedno.'

Navela je i koji joj je bio najdraži dan u prošloj godini: 'Bilo je lijepih dana, ti dani nisu obilježeni nečim krucijalnim. Obilježeni su divnim djelima, susretima s nepoznatim ljudima koji su mi učinili nešto lijepo, dani koje sam provela s djecom... Bilo je lijepih i toplih dana čak i u ovoj godini', zaključila je.