Sestre Zaninović iskreno o sportu, djeci i majčinstvu: 'Stroge smo mame, a blage tete'
Legendarne hrvatske sportašice danas žive mirnijim životom, ali sport je i dalje neizostavan dio njihove svakodnevice
Nakon duljeg medijskog izbivanja, legendarne 38-godišnje splitske blizanke i bivše taekwondo prvakinje, Lucija Zaninović Kuzmanić i Ana Zaninović, sada su otvoreno progovorile za Net.hr.
Ovaj put povodom Osobne nagrade Grada Splita koju su nedavno dobile nakon karijere obilježene svjetskim, europskim i olimpijskim uspjesima. Iako su priznanja osvajale cijeli život, kažu kako je upravo ovo imalo posebnu težinu jer su ga prvi put iz publike gledala njihova djeca.
U emotivnom razgovoru sestre Zaninović prisjetile su se sportskih dana, otkrile kako danas izgleda njihov obiteljski život, koliko ih je Split oblikovao kao osobe te zašto ih upravo taj grad, kako same kažu, nikada nije pustio da “polete”.
"Stalno se susrećemo s tim pitanjem, svima je jednostavno nejasno kako smo tek sada dobili tu nagradu u karijeri, kad smo osvojile sve što smo mogle osvojiti. Ali opet kažemo, bolje ikad nego nikad. Drago nam je da je to bilo baš sada, ove godine kad su i naša djeca mogla prisustvovati tom samom događaju i što su oni mogli vidjeti to i što u konačnici i njima to daje neki motiv da se i oni u životu trude da nešto stvore i da budu priznati", kazale su odmah na početku razgovara Lucija i Ana koje nisu skrivale koliko im je emotivno bilo gledati njihove mališane s nagradama svojih mama. Naime, Lucija je ponosna mama osmogodišnjeg Ervina i uskoro šestogodišnje Marine, koje je dobila u braku sa suprugom Nalom Kuzmanićem dok je Ana u braku s bivšim suprugom Dujom Đapićem dobila osmogodišnjeg sina Tomu.
'Djeca su bila preponosna'
"Meni je bilo najljepše kada mi je Toma nakon toga, kad smo sjeli na ručak i došao, zagrlio me i rekao: 'Mama ja sam jako ponosan na tebe'. On nije živio u tom vremenu još, ali kad je vidio prezentaciju, zašto smo dobile nagrade, onda je bio svjestan da su mama i teta isto bile dobre sportašice. I onda je baš bio ponosan što je tu u kazalištu i što je prisutan i što vidi kako dobivamo nagradu", istaknula je Ana dok je Lucija dodala:
"Bili su presretni. Marina je uzela onu plaketu, Ervin je uzeo onaj kipić što smo dobili od Grada, tako da se svatko morao okititi, da se fotografiraju, da je njima u rukama. Bili su preponosni, njima to puno znači. Kako nisu prošli s nama normalno te sportske uspjehe, onda je ovo bio jedan lijep način da se nekako i mi prisjetimo i oni da vide jer oni ne doživljavaju nas na taj način. I kad im netko kaže tko su im mame, oni to ne znaju, nemaju još percepciju toga pa će im ovo na neki način i ostati u trajnom nasljeđu. Da budu svjesni da su mame bile to što jesu", Lucija.
'U Splitu te drže prizemljenim'
Kada je pak riječ o životu u Splitu i tome koliko ih je ovaj grad oblikovao kao sportašice, ali i kao osobe, Lucija i Ana iskreno su priznale kako ovo nije grad koji tolerira zvijezde, dapače, daje dozu realnosti i drži te prizemljenim.
"Split ti da jedne jako dobre i čvrste temelje za razvoj ne samo kao sportaša nego i u bilo kojoj drugoj branši da se razvijaš. Split je specifičan grad. Ja kažem, ako ovdje nekako uspiješ i ostaneš prizeman i normalan, što ti Split, naravno i ne dopušta da poletiš, što je jako, jako dobro podneblje, onda možeš bilo gdje. Split je specifičan. Ne mogu reći da te nitko ne doživljava, oni te cijene i ponosni su, ali ti ne daju na važnosti. Nitko ti to otvoreno neće pokazati, ali to je po meni i dobro i dobro je za razvoj mladih sportaša, jer ni u jednom trenutku i ti ne da da poletiš. U Splitu će te držati prizemljenim", pojasnila je Lucija koja nam je otkrila i kako njihovi sugrađni danas reagiraju kad ih sretnu na ulicu i traže fotografije.
"To su danas možda više orijentirana djeca koja su baš u taekwondou, onda oni više to prate i znaju. Toga je bilo normalno puno više kad smo mi bile u karijeri, kad smo bile medijski eksponirane. Dogodi se i danas, ali su to češće roditelji ti koji prepoznaju pa kažu djeci znaju li tko su ove dvije sportašice, pa im objasne, ispričaju", ispričala je.
'Sport je i dalje sastavni dio našega života'
Iako iza sebe imaju broje medalje i zavidnu sportsku karijeru, sestre Zaninović iskreno su priznale kako im sport u tom obliku danas ne nedostaje.
"Teško je reći da nam nedostaje profesionalni sport. Imamo skoro 40 godina i ne možemo reći da nam nedostaje jer fizički više nismo na toj razini. Naravno, mlađe generacije su tu koje su u formi i mogu. Ali nedostaje taj osjećaj s tih putovanja, puno je toga stresa bilo. Taj sport donosi izniman stres i nervozu, ali koliko je negativna, nekada je i pozitivna. Nekad ti nedostaje taj neki kaos i sve to skupa. Možda taj neki dio na koji smo naučile funkcionirati. Nakon karijere su vrlo brzo došla i djeca, tako da smo se brzo stavile u neki drugi životni ritam i zaokupile se, ali sport je i dalje sastavni dio našega života", pojasnile su.
"Ostali smo u našem klubu. Ana je trenerica, a Lucija je predsjednica kluba. Mi smo u klubu od samih početaka, praktički smo prvi članovi našeg kluba od kad je osnovan 2000. godine. Sada s našim trenerom, kojem smo mi bile prve sportašice i koji je i dan danas jedan od najuspješnijih trenera možemo reći u svijetu, ne samo trenera, nego i menadžer, klub ima oko 1.200 djece. Mi smo pokrenuli tu priču, a on ju je nastavio dizati na veliku razinu i nakon nas su još veći rezultati stizali. Taekwondo klub Marjan samo raste i s rezultatima i masovnošću. Tako da smo unutra, pomažemo sa svojim znanjem i sa svojim iskustvom da prenesemo na djecu što više možemo, da im damo neke zdrave smjernice za sport, da ih motiviramo, da se bave sportom, razumiju da je sport dobar i jednostavno potreban u današnje vrijeme", istaknule su Lucija i Ana.
'Stroge smo mame, a blage smo tete'
Naše proslavljene sportašice u razgovoru su nam otkrile i kako u njihovom slučaju zaista vrijedi ona da "jabuka ne pada daleko od stabla" te su njihovi mališani i sami poprilično aktivini u svijetu sporta.
"Muškići trenutačno guraju paralelno i taekwondo i nogomet, a Marina samo taekwondo, doduše, u vrtiću pa je to više sportski vrtić ne klasični taekwondo. Ne može bez nogometa nikako, ali voljele bih da se što duže zadrže na individualnom sportu. A što se tiče temperamenta, pokazuju ga da, naslijedili su tu genetsku crtu. Najviše su natjecateljski raspoloženi. Uvijek moraju biti najbolji u svemu. Mislim što je, naravno, i dobro za sport tako da vole sport. Vide se u sportu, žele sport i svaki slobodan trenutak, i kad nisu u školi i kada nisu klasično u sportu, onda opet biraju biti vani na igralištu", ispričala je Lucija koja nam je otkrila i jesu li kao mame stroge ili pak popustljice.
"Stroge smo mame, a blage smo tete. Često se dogodi ja govorim Ani zašto viče na svoga, onda ona meni kako ti na svoga. Ja znam iznijeti neku kritiku za svoje dijete Ani, pa onda ona meni govori kako to nije ništa strašno, kako nisam imala potrebe za tim, a kad se ona nađe u istoj situaciji sa svojim onda postupi isto. Ali eto, očito smo svi bili blaži prema onome drugom. Za svoje smo malo stroži", pojasnila je kroz smijeh.
Poznate blizanke otkrile su nam i da danas postoje situacije kad ih djeca uspiju zamijeniti: "Kad su bili manji, znalo se dešavati, ali sada kako su stariji sve rjeđe i rjeđe. Možda im se nekad dogodi na telefonu, to je svima i dan danas najveći problem".
'Sve smo posložile da smo minimalno razdvojene'
Upitali smo ih i kako izgleda jedan običan obiteljski dan kod sestara Zaninović?
"Vrlo jednostavno, dan započinjemo odlascima u škola, vrtić, u dvorani odradimo to što imamo. Nakon toga ručak, djeca dođu iz škole, njihove obaveze i nešto ostane vremena malo i za sebe. Da i mi ostanemo malo aktivni i odradimo nešto za sebe i to je to. Većinom sve je podređeno poslu i djeci i to je to, kao i većini", pojasnile su nam Lucija i Ana koje ističu kako su i danas jednako bliske kao i prije.
"Ništa se nije promijenilo. I dalje smo mi stalno skupa. Kad nas netko sretne same, onda je odmah pitanje gdje je druga. Neobično je kad smo odvojene jer je to jako rijetko. Živimo blizu, djeca idu u istu školu, mi smo to sve posložili da smo minimalno razdvojene i da ta razdvojenost ne utječe na naš odnos", kazale su kroz smijeh.
'Sve se posložilo baš kako treba'
Nakon godina vrhunskog sporta i velikog pritiska, sestre Zaninović danas su mirnije i opuštenije nego tijekom natjecateljskih dana, a životi su im se, kako su same istaknule, posložili upravo onako kako su trebali.
"Ma definitivno jesi mirniji, ali smatram da ti sport da jako dobre temelje, da te jako dobro karakterno izgradi. On nam je dao te preduvjete da bi danas mi bile takve kakve jesmo. U sportu smo se susrela s raznim situacijama koje su nas izgradile i koje su nas dovele do ovoga danas tako da smo mirnije i smirenije reagiramo na bilo što. Zadovoljne smo, znamo da smo se ostvarile u tom dijelu sporta, a danas smo, ono najbitnije, roditelji, imamo djecu i pokušavamo ih što bolje odgojiti i pripremiti za život", kazala je Lucija dok je Ana za kraj poručila:
"Nekako su posložene stvari sve onako kako bi trebalo biti i baš sam sretna i zahvalna što je sve to ispalo tako kako je. Zadovoljni smo s karijerom, zadovoljni smo sa životom nakon karijere i samo neka tako potraje što duže. Treba pronaći mjeru u svemu, biti skroman, ponizan i nekako život gledati s nekom jednostavnošću. I onda ti je nekako sve i lakše u životu".